U godini 2026.

neće biti nezaposlenih,

ni emigracije,

 ni mnogih ljudi,

u Republici Srpskoj.

Možda ovaj pokušaj pisanja stihova pomalo liče na apokaliptična predviđanja sudbine čovječanstva iznesena u pjesmi In The year 2525. američke grupe Zager and Evans, međutim ne radi se ni o kakvoj dalekoj budućnosti. Niti o fantaziji.

Radi se o predviđanjima dobijenim najprostijom ekstrapolacijom trendova na tržištu rada Republike Srpske  i to u blisku budućnost.

Par jednostavnih pojašnjenja.

Prema zvaničnim podacima u 2019. godini u Republici Srpskoj bilo je zaposleno 275.418 ljudi, dok je kod Zavoda za zapošljavanje bilo prijavljeno 87.037 osoba koje su aktivno tražile posao.

Šest godina ranije (u 2013.) ove cifre su izgledale dosta drugačije. Tada je radilo 238.640 ljudi, dok se na spiskovima Zavoda za zapošljavanje nalazilo njih 151.290!

Na prvi pogled reklo bi se da je situacija danas mnogo, mnogo bolja. Zaposlenih je nešto više, a nezaposlenih mnogo manje.

Samo da nije jedne „sitnice“ koja sreću kvari. Broj nezaposlenih se smanjio za 64.253, dok je broj zaposlenih porastao za 36.778. Dakle, negdje se „izgubilo“ 27.475 radnika!

Umrli? Penzionisali se?

Teško u tim brojevima.

Jedino razumno objašnjenje je da se radi o radnicima koji su napustili Republiku Srpsku.

I zaista kada ukrstite podatke EUROSATA o broju građana BiH koji su u periodu od 2013. do 2018. prvi put zatražili boravišnu dozvole u nekoj od zemalja EU, sa podacima NVO „Unija za održiv povratak“ o entiteskoj strukturi emigracije, dolazite do zaključka kako je Republiku Srpsku u tom petogodišnjem periodu napustilo oko 77.400 ljudi.

Tu razliku između „nestalih“ sa tržišta rada i otišlih put EU, a uz saznanje da je povratak već otišlih endemska pojava i medijska senzacija, moguće je objasniti samo time što ljudi odlaze vodeći sa sobom čitave porodice.

Pa na svakog otišlog radnika ode još po 1,8 članova njegove porodice koji nisu bili dio kontigenta radne snage (niti su bili zaposleni, niti su aktivno tražili posao).

E sada smo već blizu računice kako bi mogla izgledati 2026. u Republici Srpskoj.

Kada prosječan godišnji porastu broja zaposlenih u Republici Srpskoj u prethodnih šest godina (+6.130 radnika) i prosječan broj onih koji su emigrirali (-4.580 radnika) ekstrapoliramo u budućnost dolazimo do predviđanja da će u Republici Srpskoj u 2026. biti zaposleno preko 315.000 radnika, dok će broje nezaposlenih pasti na svega nešto preko 12.000!

Time bi stopa nezaposlenosti pala na 3,8%, što se smatra „frikcionom“ nezaposlenošću.

Super! Naučna fantastika, zar ne!?

Zapravo ne. Već viđeno. Ne kod nas, ali kod drugih da. U Poljskoj, Rumuniji, Bugarskoj.

Međutim, baš kao i u tim zemljama ova „fantastika“ ima svoju cijenu.

Ako je vjerovati postojećim trendovima, pored oko 32.000 radnika koji će napustiti Republiku Srpsku u narednih 6-7 godina otići će i oko 57-58.000 članova njihovih porodica, tako da će ukupno stanovništvo Republike Srpske, samo po osnovu emigracije, biti manjeno za oko 90.000 ljudi!

Moderan „danak u krvi“ rješavanju problema nezaposlenosti ili cijena propuštenih reformi, procijenite sami.