Marko Nikolić iz Vranja je započeo humanitarni poduhvat prikupljanja sredstava za liječenje troje djece kroz ekstremne fizičke izazove.

Prva etapa uključivala je uspon na planinu Akonkagva, koji je prekinut na visini od 6.000 metara zbog nepovoljnih vremenskih uslova.

Više od 30.000 evra sakupljeno je tokom prve faze do sada neviđenog humanitarnog poduhvata humanitarca i ekstremnog sportiste Marka Nikolića (36) iz Vranja. Marko je 27. decembra 2025. godine iz Argentine krenuo u osvajanje Akonkagve (6.962 m) ali su na visini od 6.000 metara zaustavili ekstremni vremenski uslovi usljed kojih je, iz bezbjedonosnih razloga, odlučio da odustane od osvajanja najviše kote Južne Amerike i pređe na drugu fazu ekstremnog humanitarnog poduhvata – trčanje 500 kilometara kroz pustinju Atakame.

Akcija nosi naziv “Srcem za tri života” i ima za cilj sakupljanje više od 100.000 evra za liječenje jednoipogodišnjeg Pavla Stojanovića, trogodišnjeg Ognjena Vučića i šestomjesečnog Vuka Jelenkovića, malih heroja koji se hrabro bore uprkos raznim teškim zdravstvenim problemima.

Uspon na Akonkagvu: Ekstremni vremenski uslovi

“Na Akonkagvi sam stigao do Kampa “kolera”, na 6.000 metara nadmorske visine. Uspon je trajao više dana, uz nošenje teške opreme oko 20 kilograma i svakodnevno izlaganje velikim fizičkim naporima. Vremenski uslovi su bili izuzetno teški – vrlo niske temperature koje su noću išle i do -20 a danju do -10 stepeni Celzijusa, jak i konstantan vetar, snažno sunce na velikoj visini, a zatim i obilne snežne padavine koje su potpuno promenile situaciju na planini”, priča za "Blic" Marko Nikolić koji je rođen u Vranju, a već godinama živi i radi u Kuvajtu.

Odluka da se sačuva život

On objašnjava da je bio prinuđen da prekine uspon isključivo iz bezbjednosnih razloga.

- Količina novog snega i uslovi na terenu učinili su dalji nastavak previše rizičnim. To nije bila odluka zbog umora ili nedostatka snage, već odluka da se poštuje planina i sačuva život. Na takvim visinama priroda uvek ima poslednju reč. Sneg je bio iznad kolena na preko 6.000 metara visine. Što se više penješ sve je veći sneg i nema staze. Ali i ovo je ogroman uspeh doći do “Kolere” kamp 3. Gledajući ostale etape, Akonkagva me je iscrpila a tek prelazim na još težu etapu: 500 kilometara trčanja preko najsurovije pustinje na svetu - objašnjava Marko.

Let u Čile

Marko se nakon silaska sa ledene Akonkagve uputio avionom u Santjago, prestonicu Čilea gdje će se sastati sa dvojicom prijatelja koji će mu biti logistička i ljudska pratnja tokom ultramaratona kroz pustinju Atakama.

 Atakama: Pakao pijeska, vjetra, suvoće i samoće

- Sa aerodroma u Santjagu istog dana krećemo put pustinje. Ljudi često ne znaju – Atakama ne počinje odmah. Prava pustinja je tek oko 800 kilometara udaljena od Santjaga. To znači dug, naporan ulazak u samu srž ničega. Ako sve bude kako treba, 15. januara krećem sa trčanjem. Ispred mene je 500 kilometara, ali ne „običnih“ – već kroz jednu od najsurovijih pustinja na svetu. Trčaću kroz pakao peska, vetra, suvoće i samoće - objašnjava Marko Nikolić.

Pustinja ne prašta: Ili si spreman ili te nema

Marko iskreno priznaje da je umoran.

- Noge su mi teške, iscrpljene do kraja. Planina me je slomila više nego što ljudi mogu da zamisle. Visina, hladnoća, težina ranca, dani bez odmora… Akonkagva ne prašta. Ali sada nema stajanja. Tek sada kreće još teža etapa. Atakama ne prašta. Tu nema igranja, nema zezanja, nema greške. To je pustinja gde nema vode, nema hlada, nema pomoći ako pogrešiš. Ili si spreman – ili te nema. Sve mora biti savršeno isplanirano, ali ni to ne garantuje ništa. Priroda ovde ima poslednju reč - navodi Marko.

Biće teško, ali nema povlačenja

On objašnjava zašto nastavlja humanitarni pohod iako je na ivici iscrpljenosti?

- Zato što ne trčim za sebe. Odlučan sam srcem za tri života. Kada pomislim na tu decu, na njihove borbe, bolnice, igle, strahove – moj umor postaje nebitan. Ja mogu da stanem. Oni ne mogu. Zato idem dalje. Ovde me vreme neće sprečiti da završim. Biće teško, biće brutalno, ali nema povlačenja. Idem do kraja. Dokle god mogu da napravim još jedan korak – ja ću ga napraviti - kaže Marko.

“Ne tražim aplauze”

On je pratiocima njegovog poduhvata uputio poruku:

“Ne tražim aplauze. Ne tražim „bravo“. Tražim da ne zaboravimo jedni druge. Ako ova moja borba može da spasi makar jedan život – onda je svaki kilometar, svaki bol i svaka kap znoja vredna. Idemo dalje. Do kraja”.

Bajkal – ultramaraton na zaleđenoim jezeru

U trećoj etapi, nakon Atakame, Marka ga čeka sljedeći ekstrem - zaleđeno jezero Bajkal u Sibiru, jedno od najhladnijih mjesta na svijetu gdje vjetar i led testiraju i duh i tijelo, gdje će takođe trčati 500 kilometara.

Vuča automobila

U zahvršnici humanitarnog poduhvata slijedi vuča automobila 60 kilometara u Srbiji tokom 24 časa. Marko priznaje da će ovo biti simbol završne borbe, snage i istrajnosti.

Peta humanitarna akcija

Ovo je peti Markov neverovatni humanitarni poduhvat.

U avgustu 2018. godine Marko je izveo svoju prvu humanitarnu akciju kada je pretrčao 1.000 kilometara od Niša do Atine kako bi se sakupilo 80.000 evra za liječenje tada jednogodišnje Teodore Cvetanović iz Aleksinca.

Nikolić je 7.juna 2023. godine osvojio Uhuru Peak (5.895 metara), najviši vrh Kilimandžara, i to za četiri dana kako bi pomogao Vranjankama Adrijani Simeonovoj, Nadici Stošić i Snežani Stanković da sakupe novac za liječenje.

Krajem 2023. godine, Marko je za 27 dana prešao i pretrčao 1.420 kilometara kroz pustinju Maroka tokom svog "Maratona za život" kako bi tada petogodišnjem dječaku iz Niša Maksimu Milenkoviću koji jedini u Srbiji ima rijetko genetsko oboljenje, pomogao da sakupi više od 80.000 evra za lijek koji mu život znači.

Marko je sa Balšom Zajićem iz Crne Gore 1. septembra 2024. godine krenuo u humanitarni podvig "Za naše male heroje" tokom kojeg su za 36 dana kajacima, biciklama i trčeći prešli 2.450 kilometara u sklopu humanitarnog podviga "Za naše male heroje" i sakupili 20.000 evra koji su donirani NURDOR-u za kupovinu važnog aparata za liječenje djece oboljele od raka u UKC Niš.