Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se obilježava 21. februara širom svijeta, razgovarali smo sa Vedranom Mijović Pantelić, profesorom srpskog jezika i književnosti u Srednjoj školi „28. juni“ u Istočnom Novom Sarajevu.

Mijović Pantelić je za portal "Katera" rekla da su očuvanje maternjeg jezika, čitanje i pisanje međusobno uslovljeni procesi, te da se među knjigama "najljepše diše, najuzvišenije misli, rađaju se najbolje ideje".

Prema njenim riječima, časovi srpskog jezika nisu samo ono što se dešava u učionici.

- Naprotiv, časovi srpskog jezika svoje puno oživotvorenje dobijaju izvan učionice, u bibliotekama, pozorištima, muzejima, galerijama, arhivama, svim centrima kulture u kojima se čuvaju maternji jezik, pismo i kulturna baština jednog naroda. Uspije li predmetni nastavnik da usmjeri svoje učenikeda sve ono o čemu se razgovaralo na času istraže, dopune, provjere u nekom od domova kulture, tek tad možemo reći da časovi maternjeg jezika imaju apsolutni smisao. Ako se pitate zašto, odgovor je vrlo jednostavan - rekla je ona.

Mijović Pantelić je poručila da je učenik koji čita budući mladi čovjek koji kritički misli, prosuđuje i koji je spreman da mijenja svijet oko sebe.

Svaki čovjek koji misli, naglasila je, svjestan je koliko je važno čuvati maternji jezik i sve ono što su vijekovima stvarali Sveti Sava, Teodosije, Jefimija, Starac Milija, Filip Višnjić, Vuk, Njegoš, Andrić i svi oni koji su, kao pravi svetosavci, kroz našu bogatu istoriju znali da se perom bore za očuvanje svega onoga što jeste dio našeg nacionalnog identiteta. Za srpski jezik. Za srpsko nacionalno pismo. Za vaskoliko srpsko duhovno nasljeđe.

Naša sagovornica je dodala da se maternji jezik njeguje i čuva i na sekcijama u školama.

Jednu takvu sekciju, Klub ljubitelja knjiga u Srednjoj školi „28. juni“, osnovana je  upravo ona, da bi promovisala kult čitanja i njegovanja maternjeg jezika.

- Istraživačko čitanje, analitičko-sintetička analiza, razmišljanje o stilogenoj vrijednost riječi, kreativno pisanje, primjena norme srpskog jezika, ortoepske i ortografske, javno promovisanje djela zavičajnih pisaca, nobelovaca, pisaca koji su dobitnici najprestižnijih književnih nagrada samo su neke od vještina koje su učenici unaprijedili u Klubu ljubitelja knjiga. Kad radite  dodatno sa djecom, a dodatni rad je sve ono što se dešava izvan redovnog školskog časa na kome se realizuje zakonom propisani nastavni plan i program, veoma je važno da budete dobar psiholog i da poznajete senzibilitet učenika sa kojima sarađujete, kako biste mogli pravilno da procijenite koju knjigu da predložite učenicima za čitanje. Samo tako čitanje neće biti dužnost i obaveza već zadovoljstvo koje će vremenom prerasti u doživotnu ljubav - istakla je ona.

U vremenu pomjerenih vrijednosti, kad se misli da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika zna, dok se preuzimaju sve učestalije riječi iz stranih jezika, zaboravljamo koliko je važno da njegujemo, čuvamo i sačuvamo maternji jezik.

Prema riječima naše sagovornice, upravo zato je rad u Klubu ljubitelja knjiga pomogao učenicima da shvate da su briga o jeziku, pismu, književnosti i kulturi obaveza svih nas jer su jezik, pismo, književnost i kultura uporište našeg nacionalnog identiteta, dakle, naša budućnost. 

Ona je dodala da je ulaganje u dodatne časove srpskog jezika, stručne posjete ustanovama kulture, rad na javnom promovisanju pisaca koji su ostavili neizbrisive tragove u svijetu književnosti samo neki od načina da djecu osvijestimo koliko je važno da čuvaju svoj maternji jezik, svoju kulturu, sve ono što jesu.

- Briga o maternjem jeziku započinje od najranijeg uzrasta, još u roditeljskom domu. Zato, dragi roditelji, prije nego što u razgovoru sa svojim prijateljima pomenemo da nam dijete još od treće godine ide u jezičke centre i uči engleski jezik na kome savršeno razmišlja, priča i sanja, a još nije pošlo ni u osnovnu školu, zastanimo i zapitajmo se svi zajedno koliko smo našoj djeci pročitali legendi o Svetom Savi, napisanih na srpskom jeziku, da li naša djeca znaju bar za jednog epskog junaka opjevanog u narodnim pjesmama na srpskom jeziku, da li znaju, recimo, za Ršumovićevu pjesmu „Domovina se brani lepotom“ ili za umjetničke bajke Grozdane Olujić, znaju li ko su oni po kojima nose naziv osnovne škole u našem gradu - ukazala je Mijović Pantelić.

Za kraj razgovora ona je navela da ukoliko svakodnevno djeci budemo pričali o tome kakve su bitke vodili i ratove dobili naši preci koristeći oružje ubojitije od ma kog drugog oružja, a to je jezik, nećemo morati da se brinemo za srpski jezik, svoje pismo, srpsko kulturno blago, za svoj opstanak.

- Briga o maternjem jeziku jeste pitanje opstanka jednog naroda. Budimo zato pravi svetosavci, oni koji poštuju tuđe, uvažavaju raznolikosti, ali koji misle, pričaju i sanjaju na srpskom jeziku svaki dan u godini - poručila je ona.