Ninoslav Milanović, najmlađi od troje djece Radivojke Milanović koju su muslimanski vojnici svirepo zaklali u srebreničkom selu Zalazje na Petrovdan prije 33 godine, izjavio je ranije Srni da je jedini grijeh njegove majke bio to što do svog zemaljskog kraja nije dijelila ljude po imenu i vjeri, nego je kao medicinska sestra nesebično liječila sve Srebreničane.

Ninoslav je imao samo 13 godina kada je na Zlatiboru, gdje su ga roditelji sklonili od rata, čuo da se njegova majka nikada više neće vratiti.

- Bio sam kod bake i dede, maminih roditelja. Mama nije htela da izađe sa nama, ostala je u Srebrenici `zaštićena` kao medicinska sestra od međunarodnih vojnih snaga /Unprofor/. Čuli smo da je nestala. Život nam se pretvorio u neizvesnost, a 1995. godine smo saznali da je ubijena - ispričao je Milanović.

On je rekao da je prema pričanju svjedoka saznao da mu je majka u Srebrenicu odvedena iz Banje Guber, gdje je pomagala svakome kome je pomoć bila potrebna.

- Onda su je kamionom sa ostalima oterali u Zalazje i tamo je zaklali. Bila je rasporena po celom telU - priča Milanović i dodaje da je do porodice najpre stigla informacija da je Radu "zaklao lično Naser Orić".

Posmrtni ostaci Rade Milanović pronađeni su na deponiji u Zalazju 2012. godine. Porodica ju je sahranila na lokalnom groblju u selu Draglice na njenom rodnom Zlatiboru, gdje uz nju počiva i suprug Dragomir, koji je preminuo prije 10 godina.

- Svakog 12. jula, na dan kada je ubijena, okupimo se ovde sa porodicama. Dođe i sestra iz Livna, brat iz Požege i prisetimo se majke koju pamtimo po tome što je sve volela i što su je voleli. Bila je dobra sa muslimanima, lečila ih, davala injekcije - ispričao je Milanović.

On kaže da će na pomenu sutra biti i njegov petogodišnji sin i kćerka Radivojka koja je dobila ime po baki.

- Pričamo joj kako je baka bila nesebična i dobra i da dostojno nosi njeno ime - rekao je Milanović koji radi kao veterinar u Novoj Varoši.

Medicinska sestra Radivojka Rada Milanović imala je 55 godina kada je smrt istrgla iz zagrljaja najmilijih.

Novinar Kristina Ćirković ranije je zabilježila riječi Radinog supruga Dragomira koji je isrpičao da su mu govorili da je njegovu suprugu, poslije strašnih mučenja, ubio Zulfo Tursunović iz Sućeske, zato što je, navodno, davala pogrešne injekcije bolesnicima.

U knjizi "Planirani haos" Ibran Mustafić naveo je riječi svog rođaka koji je gledao zločin.

- Kad sam došao pred zatvor, izveli su sve zarobljene sa Zalazja i naredili mi da ih povezem prema Zalazju. Kada smo došli do deponije, naredili su mi da zaustavim i parkiram kamion. Izmakao sam se na pristojnu daljinu, ali kad sam video njihovo divljanje i kad je počelo klanje, prebledeo sam kao krpa. Kada je Zulfo niz grudi sastavio nožem bolničarku Radu, pri tom je pitajući gdje joj je radio-stanica, više nisam imao hrabrosti da to gledam. Pješke sam sa deponije došao u Srebrenicu, a oni poslije dovezli kamion, a ja sam sa kamionom nastavio kući u Potočare. Karoserija je bila sva krvava - naveo je svjedok.

Tursunović je bio major takozvane ABiH. Status "preživjele žrtve genocida" stekao je kada je preživeo vojnički proboj od Srebrenice do Tuzle nakon 11. jula 1995. godine. Tursunović je umro kao slobodan čovjek u osamdesetoj godini.

Ostalo je zabilježeno i svjedočenje Mile Janjića o tome kako je Rada iz opasnog okruženja zajedno sa njim spasila Ramu Kadrića Hljebaru, o čemu je i on sam dao iskaz.

- Ta žena odvela me u svoj stan gdje sam prenoćio i ujutro me odvezla do pekare gdje sam našao svoj kamion. Ispratila me iz grada mojim autom koji sam joj dao, tako sam se vratio u selo. Čuo sam kasnije da je poginula. Teško mi je i žao zbog toga i danas što nisam imao priliku da i ja njoj pomognem i spasim je jer sam čuo da su je ubili naši - naveo je Kadrić u svjedočenju.