Već par godina nam stižu vijesti o propadanju i teškom stanju na čuvenoj Ergeli Borike. Prije par dana ponovo su mediji u Srpskoj, ali i okruženju prenijeli priče o teškom stanju Ergele.

Te vijesti propraćene fotografijama konja koje su vukovi povrijedili, su krajnje tužne i uznemirujuće za svakog čovjeka, ljubitelja ne samo konja, već i životinja uopšte. Za mene je to posebno teška slika jer sam sa tog područja, pa dobro znam značaj i važnost Ergele Borike, ne samo za taj kraj, već i za čitavu Republiku Srpsku, ali i Evropu, jer je Ergela bila poznata i izvan bivše Jugoslavije.

Osnovana je 1893. godine za uzgoj konja arapske pasmine, a potom i bosansko-brdske rase. Prvi arapski konji uvezeni su dvije godine kasnije 1895. iz Sirije. Služili su za potrebe Austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.

Jedino je uzgajalište ove vrste u Republici Srpskoj. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, arapski i bosansko-brdski konji sa Borike pobjeđivali su na domaćim i međunarodnim sajmovima poljoprivrede. Radilo se po svim međunarodnim normama i standardima uzgajanja, svakom grlu se moglo pratiti porijeklo i rodoslov, za većinu grla i do deset generacija.

Međutim Ergela se danas nalazi na izdisaju, konji su u lošem stanju, bez hrane i odgovarajuće njege. Prema nekim podacima, u svijetu ima registrovanih tek oko 150 konja bosansko-brgske pasmine, što ovu rasu čini veoma ugroženom. Rasa koju stari Grci pominju u 4. vijeku prije nove ere, jedina je autohtona pasmina konja na Balkanu, a nebrigom i nemarom nalazi se pred nestankom.

Brojne su peticije koje su mještani Borike potpisali tražeći od nadležnih da zaustavi propadanje Ergele, a posljenju je potpisalo preko 1500 ljudi. Međutim Vlada Republike Srpske i nadležna ministarstva nisu do sada imale sluha za ove apele i molbe. Oni nastavljaju da prebacuju odgovornost i da za sve krive neuspješnu privatizaciju. Prije dvije godine komisija Vlade je utvrdila u kakvom su stanju konji na Ergeli, zaključili su da je potrebno da ih Vlada otkupi, međutim do danas od toga nije bilo ništa. Stanje je sada još i gore.

Borike su mjesto koje pored Ergele posjeduje i brojne druge znamenitosti, koje ovu destinaciju čine privlačnom i važnom, ali ti potencijali nisu kako treba iskorišteni. Na Borici raste Medvjeđa lijeska, a jedna, stara preko 450 godina pod zaštitom je države. Spomenik Kralju Petru Prvom Karađorđeviću Oslobodiocu stanovnici Borike podigli su 1925. godine.

Najpopularnija grupa bivše Jugoslavije “Bijelo dugme”, na Borikama je zajedno sa Duškom Trifunovićem, pripremila svoj drugi album “Šta bi dao da si na mom mjestu”.

Samo ovo pomenuto, je i više nego dovoljno za ozbiljnu turističku priču i ponudu. Ovaj kraj koji je na 30 kilometara od Višegrada i Andrićgrada, oko 130 kilometara od Zlatibora i Tjentišta, te oko 30 kilometara od Sokoca i Romanije, ima sa pomenutim destinacijama sjajne mogućnosti za jedinstvenu turističku ponudu i saradnju, kako bi zajedno privukli što više domaćih i stranih gostiju.

Mnogi narodi i zemlje ljubomorni su na ovaj potencijal, a mi se prema njemu odnosimo nemarno. Olako zaboravljamo i dopuštamo da tradicija i ugled koju Ergela Borike nesumnjivo posjeduje propadaju i da nestaje ono što bi i te kako moglo da bude zamah naše privrede i turističke ponude.

Od davne 1893. godine Ergela Borike je preživjela dva svjetska i Otadžbinki rat. Izdržali su ljudi i životinje sve nedaće i nesreće. Mi ne smijemo dozvoliti da u miru propada ono što smo naslijedili od predaka. Pozivam nadležne da zaustave propadanje, da pronađu način, da ponovo otkupe ili privatizuju, ali da srede stanje koje je sada na ivici katastofe.

Ne smijemo dopustiti da na 125. godišnjicu postojanja Ergela Borike prestane sa radom, umjesto da jubilej obilježi onako kako dolikuje.

Autor: Milovan Bjelica