​U kanjonu rijeke Mileševke smjestila se i vijekovima odolijeva jedna od najvećih srpskih svetinja.

Manastir Mileševa izgrađen u 13. vijeku jedna je od najljepših srednjovijekovnih bogomolja, veoma značajna za čitav srpski rod. Na okupu drži tri naroda, a o iscijeljiteljskim čudima koja su se u njemu desila pričali su i narodi drugih vjera.

– Manastir je gradio kralj Vladislav po savjetu svog strica Svetog Save od 1219. do 1235. godine kada je prenio i njegovo tijelo iz Bugarske 1237, tada je urađena priprata, oslikavan je u dva navrata u 13. i 16. vijeku. Ono što je najvažnije kažu da je odavde Sveti Sava otišao u Svetu Goru, tako da je on očigledno izabrao dobro mjesto, pa to i narod osjeti i ovdje dolazi – rekla je mati Praskeva.

Ono po čemu je ovaj manastir specifičan jeste što se u njemu čuva ruka Svetog Save koja je čudom spasena iz spaljivanja na Vračaru, ali i njegov štap za koji se vjeruje da ima iscijeljiteljske moći. Mileševa je i dom za fresku koja se smatra radova srpske i evropske umjetnosti srednjeg vijeka.

– Bijeli anđeo je freska pronađena 1863. godine rušenjem srednjeg zida, bio je skoro 300 i nešto godina prekriven slojem iz 16. vijeka. Bijeli anđeo koji sjedi na grobu Gospodnjem obavještava žene mironosice da je Gospod vaskrsao – rekla je mati Praskeva.

Iako je od podizanja pa sve do danas nekoliko puta bio na meti raznih sila, uz Božiju pomoć i pomoć dobrih ljudi i dan danas je svetinja kojoj vjernici prilaze sa najvećim poštovanjem.

Iskušenica Dobrinka je rekla je da mnogi u Mileševi traže spasenje za probleme i nedaće. Dolaze da se mole, a mole se i kod ćivota u kome su se nalazile mošti Svetog Save, a kaže da je bilo i onih koji su se vraćali i zahvaljivali za isceljenje i izlječenje.

– Postoji i slučaj sa Svetom Petkom. Jedna muslimanka došla je i rekla da joj se u snu javila žena u crnom i rekla da će dobiti dijete ako dođe do njenog izvora i ako se umije. Upitala ju je kako će to naći, a žena iz sna joj je rekla: „Naći ćeš ikonu u kockicama.“ Ona je istražila i našla, došla je tu, pomolila se i umila tamo gdje je izvor, odnosno česma s mozaikom Svete Petke, koja se nalazi u porti manastira, i ostala je u drugom stanju. Na kraju krajeva, čovjek po vjeri biva. Ko vjeruje da će nešto da dobije od Gospoda, kojem se moli, on to i dobije – zaključuje iskušenica Dobrinka, piše Kurir.

– Hram je posvećen Vaznesenju Gospodnjem, Gospod brine o svojoj svetinji, a narod je taj koji kad se prizove onda i pomogne , narod je obnavljao manastir kroz vijekove, a najvažnije je i monaštvo koje je kroz svoj trud dosta doprinijelo, nekada su za pomoć išli i Ruskom caru kada je to bilo potrebno i na taj način skupljali su dosta priloga, ono što je bilo porušeno vraćali su u stanje koje je moglo da posluži – kazala je mati Praskeva.

Iako se mnogo toga promijenilo od 13. vijeka do sada, ono što je sigurno jeste da su vjerski objekti kao manastir Milešava održali srpski narod.