U okviru manifestacije „Zima u Foči“, u Gradskom pozorištu sinoć je odigrana monodrama „Ima neka tajna veza“ koja je autorski projekat banjalučkog glumca Milana Dimića.

Predstava je inspirisana likom i djelom legendarnog srpskog pjesnika Duška Trifunovića i do sada je pogledalo više od 12.000 gledalaca. Ovo je bilo njeno 56 izvođenje.

Dimić je nakon predstave za Radio Foču izjavio da mu je bilo čast da igra pred brojnom fočanskom publikom.

- Na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, koju sam završio 2018, na četvrtoj godini imali smo zadatak da odaberemo nekog umjetnika, a ja sam izabrao Duška Trifunovića, pošto na Palama, odakle sam ja, postoje tracionalni dane Duška Trifunovića, tako da mi je njegov život bio inspirativan i s jedne strane donekle poznat. Kada sam počeo istraživati njegov život, vidio sam da je to stvarno nešto senzacionalno- čovjek koji je ostavio dubog trag, na čije se pjesme komponovalo, više od 300 njegovih pjesama se odsviralo, a napisao je više od 1.000 pjesama. Oformio je rok scenu Sarajeva, BiH i Jugoslavije, svi znamo pjesme „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Glavo luda“, „Milicija trenira strogoću“, „Ti si mi bila naj, naj, naj“, a mnogo ljudi ne zna da upravo on stoji iza toga i kakve sudbonosne priče stoje iza tih tekstova- i teške, i poetične, ljubavne, dramske, lirske, on je to sve zapisao i svi ti ljudi oko njega su pokupili slavu, a on je nekako ostao po strani - priča Dimić.

Kroz ovu predstavu, mladi glumac želio je da oda priznanje i omaž pjesniku kojeg, kako ističe, nije zanimalo materijalno i koji je živio za trenutak, ne misleći na sutra i kojem su u Sarajevu izgorjele sve pjesme.

- Ljudi su tek nakon njegove smrti 2006. godine shvatili koga su izgubili, kome nisu dali priliku, kome nisu te nagrade, kome su pjesme ostale u Sarajevu i izgorjele, sve mu je spaljeno bilo i da nije upoznao prijatelje u Novom Sadu koji su mu sve nanovo štampali, što se mogao sjetiti, a što se nije mogo sjetiti otišlo je u zaborav. Igrao sam do sada predstavu širom BiH, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Njemačke, a na proljeće idem u Švedsku, Norvešku. Uživam u predstavi, igram iskreno, ljudi su to prepoznali i svaki put se fasciniram i oduševim aplauzom publike. Sve mi to veoma znači i ovu monodarmu igraću sve dok mognem hodati - rekao je Dimić.

On je izrazio zadovoljstvo činjenicom da se u školske čitanke u Srbiji i Srpskoj vratio Trifunović, veliki pjesnik i čovjek iz naroda, koji je bio zanemaren i potcijenjen.

Pored protagoniste  koji vodi priču u ovoj monodrami pojavljuje se još osam likova kojim glumac suptilno i vješto publici približava Trifunovića kroz najvažnije periode njegovog života.

Od šaljivih anegdota pa sve do emotivno teških perioda u pjesnikovom životu.