U Sarajevu se 28. avgusta 1995. godine desio dvostruki zločin muslimanskog rukovodstva: jedan nad sopstvenim narodom, na Markalama ponovo, gdje je stradalo na desetine ljudi, da bi samo nekoliko sati kasnije počinili i drugi, nad srpskim narodom u sarajevskom naselju Blažuj.

Od granata ispaljenih s muslimanskih položaja na Igmanu ubijena je tridesetogodišnja Jadranka Vitor, a ranjeno je 47 civila od kojih je petnaestero djece. Ovaj stravičan zločin desio se pred Crkvom Svetog Save u Blažuju u trenutku kada su se ovdje, u velikom broju, okupili mještani, obilježavajući veliki pravoslavni praznik Uspenja Presvete Bogorodice.

Iza poginule Jadranke Vitor ostalo je troje maloljetne djece, a njen muž se od početka rata nalazi u zloglasnom muslimanskm zatvoru "Silos" u Tarčinu. Teške povrede natkoljenice zadobio je Vlastimir Pušara, koji se u vrijeme granatiranja zatekao pred crkvom, praveći špalir mladencima čije je vjenčanje bilo u toku. Ni nedavne njegove rane, zadobijene na Vidovdan na Nišićkom ratištu, nisu zacijelile, u sebi ima još 45 gelera, a zadobio je nove na vjenčanju svog druga Vlastimira Glavaša, čije se vjenčanje pretvorilo u krvavi pir muslimanskih ekstremista.

U ovom zločinu ranjen je i sveštenik Đorđe Ilić koji je tog jutra služio službu za Svetu Gospojinu.

- Bilo je stravično. Puno svijeta, vjernika i svatova, okupilo se u crkvi i u dvorištu. Vjenanje je bilo u toku, kada je pred crkvu pala prva granata - priča sveštenik Đorđe Ilić, smješten u blažujskoj bolnici "Žica" sa ostalim ranjenicima.

"Među tolikim svijetom zavladala je panika, vrištanje djece i žena, krv svuda okolo. Sklonio sam taj narod uz zid crkve da bi bilo što manje žrtava, dvoje djece sakrio sam pod oltar, a potom pružio prvu pomoć ranjenicima. Nakon desetak minuta pala je i druga granata. Tada sam ja ranjen, osjetio sam oštar bol u predjelu kuka".

Ni nakon ovakvog granatiranja sa teškim posljedicama, muslimanski bojovnici se nisu smirili. Granatiranje sarajevskog naselja Ilidža i okolnih mjesta nastavljeno je tokom cijelog dana. Sa Igmana i Sokolja ispaljeno je oko 80 ubitanih projektila, pa broj od 48 ranjenih nije i konačan: još sedam civila zadobilo je teške povrede, jedna žena ranjena je od gelera granate u vlastitom stanu.

Zbrinuti u Bolnici "Žica"

Svi povređeni prebačeni su na liječenje u Bolnicu "Žica". Za medicinsko osoblje ove ratne bolnice bio je ovo jedan od najtežih dana. Kola hitne pomoći dovozili su neprestano ranjene mještane Blažuja i Ilidže, među njima veliki broj djece.

Direktor Bolnice "Žica" dr Milan Pejić kaže da je to bio jedan od najtežih dana u njegovoj trogodišnjoj ratnoj ljekarskoj praksi.

- U našu bolnicu dovezeno je ukupno 56 ranjenika od toga njih 48 koji su ranjeni pred crkvom u Blažuju. Jedna žena je poginula, ranjeno je čak penaestoro djece. Neki su pušteni na kućno liječenje, ali puno naših sugrađana, njih čak 22, zbog teških povreda zadržano je na liječenju- radi se o povredama ekstremiteta i tijela, uglavnom, ali ima i povreda glave. Svi su zbrinuti i za nadati se da žrtava više neće biti - kaže doktor Pejić.

Dr Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske

Moglo se očekivati da će muslimanska strana, kao i uvijek do sada pred važne raskrsnice u pregovorima, inscenirati masakr sopstvenog stanovništva kako bi sabotirala pregovor. Uvijek kada smo bili u prelomnom trenutku pregovora, ili kada je neka važna linost dolazila u Sarajevo, bili smo svjedoci masakriranja sopstvenog naraoda od strane muslimanske vlade. Ja ne nadam da međunaredna zajednica i međunarodni mediji neće više "kupiti" tu vrstu priča, a mi ćemo energično zahtjevati međunarodnu komisiju u kojoj će biti i naš ekspert da se ispita ije je to zlo. Mi smo uvijek poštovali vjerske praznike drugih vjerskih zajednica i to oni dobro znaju. Međutim, i u Drugom svjetskom ratu, a evo i sada, nas su naši neprijatelji i ustaše i muslimani najteže napadali baš na pravoslavne hrišćanske praznike. To je kontinuitet jednog zločina i nas to ništa ne iznenađuje - kazao je predsjednik Karadžić.

Mr Momčilo Krajišnik, predsjednik Narodne skupštine RS

Jutros sam trebalo da odem na aerodrom i krenuo sam, ali sam u međuvremenu obaviješten da je sastanak otkazan, zbg toga što je došlo do ovog incidenta (granatiranje Markala op. a.). Mi incident istražujemo, ali ono što mi kategorički možemo da tvrdimo to je da srpska vojska sa tim nema nikakve veze. Ja lično osuđujem takav čin, jer to ne donosi nikakvo dobro ni Srbima ni muslimanima, to ne donosi dobro ni nastavku mirovnog procesa i ko god je to počinio - tvrdimo da Srbi nisu - taj ima interes da se prekine mirovni proces i da dođe do nastavka rata. To je pogubno za mir u BiH. Prosto smo opsjednuti ovim probemima koji se stavljaju na dušu Srbima i otuda nisam ni pomenuo ovaj zločinački čin koji je i moralno ispod bilo kakvog dostojanstva. I kad smo neprijatelji, ne gađaju se svatovi. To je samo dokaz više da se želi prekinuti mirovni proces, a to je pogubno, izjavio je Krajišnik.

Oslobođenje, 28. 8. 1995. g.