Tuševljaci, Lubure, Šakote, Pušare, Pukete, Mrkaje, Lemezi, Kravljače, Markovići, Kubure, Furtule, Njege, Divčići, Cincari, Đokići, Taušani, Jankovići, Škrbe, Jevtovići, Samardžije, Kreštalice, Katići, Kusmuci, Klačari, Čečari, Milidrazi, Šućuri, Mrde, Vaskovići…samo su neka od prezimena koja su se provlačila kroz staru štampu. O nekima smo već pisali, o nekima ćemo pisati.
Nekada je bila praksa da se preko novina poziva na slavlje (ili otkazuje), da se ljudi izvinjavaju, odriču, izjavljuju ljubav…ali i da traže odbjegle supružnike. U jednom takvom slučaju krajem 19. vijeka, Mile Vasković je u Palama napustio svoju suprugu Stoju Peanović iz Sokoca, pa se putem novina, 1904. godine, uključila i Mitropolija. Mile se putem edikta poziva “da se u zavičaj vrati i sažiće sa suprugom produži, pošto će se inače istoj dozvoliti, da ga kod ovog duhovnog suda u svrhu razvoda braka, a zbog zlobnog raskidanja bračne zajednice utuži.”
Mile očigledno nije mario za poziv, pa sljedeće godine izlazi nova objava u kojoj se navodi da se Mile Vasković iz Bukovika nije javio, te da se Stoji Peanović dozvoljava da ga “u svrhu razvoda braka utuži”.
U “Večernjoj pošti” iz aprila 1929. možemo da pronađemo sličan slučaj. Uroš Puketa, oženjen od Šimšala iz Žabljaka, putem novina traži svoju ženu Milku. On navodi da mu je prije godinu dana odvela sedmogodišnjeg sina Branka i da tada nije ništa čuo o njoj. Pasus dalje ipak otkriva da zna da je pobjegla prvo u Sjetlinu, a potom u Busovaču. Daje joj rok mjesec dana da se javi ili će poništiti brak. Na kraju daje opis odbjegle žene. “Milka je stara oko 28 godina, visoka, crnjomasta, crnih očiju i kose.”
“Jugoslavenski list” iz 1928. piše o epilogu jedne pijanke koja je počela u Sarajevu, a završila u Kasindolu.
“Gavro Šućur došao je neki dan u Sarajevo da malo proteferiči. Kada se prvi dio ovog teferiča završio, Šućur dobije merak da ostatak noći provede izvan Sarajeva. Na stanici poruči taksi, strpa u njega dvojicu svojih ahbaba i naredi šoferu: - Kićo, tjeraj tu frku u Kasindol!“
U Kasindolu su prvo zasjeli u novootvorenom hotelu "Jahorina", da bi se nakon toga prebacili “Kod Radoša”. Tamo su nastavili pijanku, a tamo im se priključio i šezdesetogodišnji Vujo Sekulić. Sekulić je ubrzo počeo da pravi probleme vadeći nož i govoreći da se ne boji nikoga mlađeg. Iako su ga na početku smirivali, Šućur je odlučio primijeniti druge metode.
“Kako se Sekulić nije htjeo nikako da smiri, te ga i dalje prijetio golim nožem, diže se iza stola Šućur, podiže stolicu i raspali sa njom Sekulića tri puta po glavi tako da se ovaj odmah na zemlju složio.”
Šućur je odvezen u tužilaštvo, a Sekulić, sa teškim povredama, u bolnicu.
U maju 1940. izašao je članak u kojem je navedeno kako su, u selu Miljevići, svim konjima kojih je bilo oko trideset, posječeni griva i repovi. Oštećeni domaćini Kosta Tomić, Sava Kreštalica, Milivoje Katić i Mujo Halilić ubrzo su pronašli ciganina Ramiza Barakovca, koji je u vreći nosio konjske repove i grivu. Barakovac je uhapšen i naveo je da je posjekao grivu i repove da bi zaradio. U članku nema tragova da li su ga domaćini iz Miljevića islijeđivali prije nego što su ga predali policiji.
Beogradsko “Vreme” u septembru 1939. piše o krvavoj tuči na stanici Pale. Iz naslova možemo da saznamo da je u tuči učestvovalo 15 mladića i da je povod bila neka djevojka. Iz teksta vidimo da je tuča počela kad je Vlado Jevtović napao Todora Škrbu, a iz toga se izrodio opšti sukob čiji epilog su teško ranjeni iz revolvera Petar Lukić i Todor Škrba.
Štampa iz februara 1941. piše o nesvakidašnjem slučaju iz Trnova. Zemljoradnik Milorad Samardžija je na jednoj svadbi igrao u kolu i iznenada se srušio. Svi su mislili da je dobio udar, a kada su ga unijeli u kući primjetili su da daje znakove života. Sljedećih 48 sati je bio u nesvjesti i povremeno škrgutao zubima. Kada su odlučili da ga prevezu automobilom za sarajevsku državnu bolnicu došlo je do preokreta. “Na neravnom putu kod sela Vojkovići automobil je odskočio i Samardžija se odjedanput trgao i pridigao.” Na pregledu u bolnici ljekari nisu mogli da ustanove razloge zbog kojih je “bio zamro“.
Autor: Aleksandar Kostović
Preporuka, uredništvu portala Katera i G. Kostoviću da nastave sa objavama na ovu temu.