Ukoliko krenemo iz pravca Lukavice prema Trebeviću, uz sami magistralni put, u naselju Vraca, sa naše lijeve strane, iznad Sarajevskog polja, naići ćemo pored mjesta koje decenijama svjedoči o tragičnim događajima Sarajevskih Srba i drugih naroda, još iz doba onoga rata, četrdesetih.

Koliko smo samo puta čuli za njega – spomen park – a da možda ništa o njemu i ne znamo. Spomen park jedan je u nizu kulturno-istorijskih spomenika Bosne i Hercegovine koji svojim postojanjem, otimajući se zulumu vremena, još uvijek svjedoči i od zaborava čuva istoriju.

Spomen park na Vracima, izgrađen je davne 1980. godine, na površini od skoro 80 hiljada metara kvadratnih, sazdan je u čast palim borcima Narodno-oslobodilačke borbe i žrtvama fašizma stradalim u Sarajevu, od 1941. do 1945. godine.

Počiva na mjestu masovnog smaknuća, od strane ustaške ruke, 11.000 sarajlija, među kojima najviše Srba i Jevreja. Među stradalnicima mnogo je bilo sarajevske nejači i djece. Na zidinama spomenika u vječnu knjigu upisana su imena stradalih.

Prema istorijkom kazivanju Spomen park se nalazi na temeljima nekadašnje austrougarske tvrđave. Baš tu, na tom području, ustaške vlasti su avgusta mjeseca četrdesetih godina izdale naređenje za egzekuciju uglednih Sarajevskih Srba i Jevreja. Mjesto stradanja bilo je baš na ovom području, u okvirima današnjeg kompleksa Spomen parka na Vracama.

Godine 1981. na spomenik su uklesana imena 9091 Sarajlije koji su postradali kao žrtve fašističke ideologije i terora, na brojnim stratištima i koncentracionim logorima, samo iz razloga vjerske i nacionalne nepodobnosti tadašnjem režimu.

Za izgled kompleksa spomen parka, zaslužna je projekcija Vladimira Dobrovića, skulptura Alije Kučukalića i uređenje pejzažiste Aleksantra Maltarića. Spomen park nekada je slovio za jedan od najljepših spomen kompleksa koji ima visoke estetske, dekorativne, pejzažne i ambijentalne vrijednosti.

Kao da nije bilo dovoljno stradanja i prolivanja krvi četrdesetih, opet, devedesetih godina, tokom ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, Park je pretrpio nova oštećenja.

Sve što danas podsjeća na vrijeme nekadašnjeg, po mnogima nikad prežaljenog, socijalističkog sistema i samoupravljanja, danas u vrijeme nacionalnog bujanja i demokratije ostaje jedino blijedo sjećanje na nekadašnja vremena. 

Više od sedamdeset godina od oslobađanja Sarajeva od okupatora, imena onih koji su svoje živote dali za svoj grad sve više blijede u sjećanjima. Njihova imena ostaju vječno okamenjena u tvrdim pločama Spomen parka, prepuštena sama sebi, obrasla mahovinom okrnjena vremenom. 

Novi naraštaji, danas, skoro pa i da ne znaju ništa o istorijskim događajima koje nijemo i bespomično svjedoče uklesana imena. Nekada su omladinci i pioniri baš ovde, i na mnoga slična mjesta, dolazili na čas istorije, polagali cvijeće i odavali počast mučenicima grada. Istina, neka nova omladina i danas dolazi, ali umjesto cvijeća ostavlja grafite i smeće, ne mareći za žrtvu i mučeničku krv onih čija imena su ispisana na pločama Spomen parka.

U spomen kosturnici položeni su ostaci 26 narodnih heroja. Među njima su imena Valtera Perića, Slaviše Vajnera Čiče, Omera Maslića, Rave Jankovića, Radojke Lakić, Vase Miskina, Slobodana Principa Selje, Jusufa Džonlića, Miljenka Cvitkovića i drugih boraca za slobodu.

Jedina svijetla tačka Spomen parka Vraca još uvijek ostaje pogled na Sarajevo koje je bilo osvajano, ali ne i pokoreno, zahvaljujući baš junacima čija su imena u parku isklesana. I danas znatiželjni turisti navraćaju kako bi sa istog mjesta fotografisali grad. Nažalost dočeka ih vidljiva nebriga i nemarnost odgovornih za ovo mjesto.

Nekadašnji simbol otpora danas je stjecište narkomana i kriminalaca te ljubavnih parova koji zabranjenu ljubav žele da skriju u sjenima nekadašnje tvrđave.

Ostaje vjera i nada da će se Spomen park poput feniksa podići iz pepela baš kao što su se oni čija su imena tu upisana, odlučno podigli protiv terora i fašističkog bezumlja, ne mareći ni za svoj život. 

Da li će današnje partije i neuvjerljivi ideolozi dozvoliti da korov zatre fragmente sjećanja na događaje koji su nam izvojevali slobodu, ostaje da pokaže vrijeme. Sudeći po sadašnjem nemarnom odnosu prema ovom istorijskom spomeniku kulture vrijeme koje je pred njim ozbiljno prijeti da ga zauvijek zatre u prošlost, sakrivajući istinu od neke nove budućnosti svih nas.