Tuševljaci, Lubure, Šakote, Pušare, Pukete, Mrkaje, Lemezi, Kravljače, Markovići, Kubure, Furtule, Njege, Divčići, Cincari, Đokići, Taušani, Jankovići, Škrbe, Jevtovići, Samardžije, Kreštalice, Katići, Kusmuci, Klačari, Čečari, Milidrazi, Šućuri, Mrde, Vaskovići…samo su neka od prezimena koja su se provlačila kroz staru štampu. O nekima smo već pisali, o nekima ćemo pisati.
U časopisu “Bošnjak” iz 1910. godine nalazimo trag nemilom događaju, ali i veliku dozu šovinizma. Slučaj se desio u birtiji “Stanka” gdje su oko ponoći došla četvorica muslimana, a par sati kasnije ulaze Stevo Kujača i Jovo Stojkanović. Kad je svanulo, a svi već bili dobro popili, Kujača je prema ovom “izvještaju” dobacivao muslimanima. Edhemagi Mašiću je skrenuo pažnju da glasno priča, na šta su se pokoškali. Nakon što je Mašić bio oboren na pod, a bojao se Kujače, iz straha je izvadio nož i izbo ovu dvojicu. Kujača je podlegao ranama nekoliko sati kasnije, dok je Stojkanović, zboden na tri mjesta preživio.
Priča se tu ne završava. Kujača je očigledno bio viđen čovjek u to vrijeme, neko koga su Srbi poštovali, a muslimani se bojali. Nakon njegovog ubistva po Sarajevu i Visokom skupljali su se prilozi za njegovu sahranu što uredništvo “Bošnjaka” nije dobro podnijelo pa tako pišu: “E žao im je njega, jer je isti Kujača sa svoje umišljene odvažnosti bučio po Sarajevu i na svakom mjestu uznemiravao samo i jedino nas muslimane i naše ženskinje, pa su ga radi toga i prozvali svojim Kraljevićem Markom.”
Na Đurđevdan 1927. braća Savo i Đuro Rosuljaš napali su svog bivšeg agu Hamdiju Đulagića-Srebrenicu. Kako piše beogradsko “Vreme” Savo ga je sedam puta udario trnokopom po glavi dok ga je Đuro tukao nogama. Do obračuna je došlo jer je aga sudskom odlukom dobio jednu kulu na svom bivšem imanju koje je u međuvremenu pripalo Rosuljašima.
U avgustu 1937. beogradska “Pravda” piše o nesretnom događaju koji se desio u Vojkovićima. Milutin Miletić, rodom iz Leskovca, nalazio se na odsluženju vojnog roka u Sarajevu. Sa svojom komandom, pošao je na kupanje u Vojkoviće na Željeznicu. Međutim, sjedeći u uniformi na obali, nehotice se otisnuo i upao u vodene brzake. Plivači koji su bili u blizini nisu mu mogli pomoći. Leš je pronađen par sati kasnije.
“Jugoslavenski list” iz 1928. godine donosi epizodu iz “sarajevskog ljetovališta” Pala. Iz Busovače je u Pale, stigao 45-godišnji tesar Martin Jozić koji je bio zaposlen u firmi “Todorović”. Stanovao je kod 19-godišnje Bose Guje i ubrzo je zaboravio na svoju ženu i troje djece, ali i na Bosinog muža. Jednom vrijeme su u kafanu kod crkve izlazili svo troje zajedno, gdje bi Martin svirao na tamburicu i tako zavodio mladu Bosu. Čim je po Palama pukao glas da je Bosa pobjegla sa Martinom njen muž je sa naoružanim društvom došao na stanicu da ih traži.
–Otišli su oni preko šume, da si ti meni živ i zdrav, rekao je Bosinom mužu jedan seljak.
Te 1933. godine Sarajevo je imalo problem sa napadima na ljubavne parove koji su se sretali na periferiji grada. Nalazimo na članak koji opisuje jedan razotkriveni. Aleksandar Popović i Zorka Pavlović, kćerka Đorđa Pavlovića, šetali su okolinom Sarajeva kad je pred njih izašao mladić koje se predstavio kao Ivan Matić, policijski agent. On je tobože poveo Zorku u policijsku stanicu i usput joj iznosio drske ponude. Na kraju je popustio, ali joj je rekao da će je sutra odvesti u stanicu. Sutra je rekao da ima nalog i da ona mora u pet doći pred zgradu Banske uprave odakle će je odvesti u policiju. Djevojka je sve ispričala rođaku Ostoji Markanoviću koji je obavijestio policiju. Nakon što su uhapsili lažnog agenta, utvrdili su da se zove Ramiz Bećirović, da je po zanimanju bravar i da nikad nije bio u policijskoj službi.
U julu 1937. Sarajevo i okolinu pogodilo je veliko nevrijeme. Nažlost, bilo je i ljudskih žrtava. U selu Gornji Dolac grom je ubio 25-godišnjeg Janka Krajišnika koji je kupio žito u tom trenutku. Grom je na koševu ubio i Milenu Gračanin, ženu Save Gračanina. U Rogatičkom srezu, grom je ubio Petka Ivanovića koji je spavao u svom krevetu.
Autor: Aleksandar Kostović