U avgustu 1930. desila se autobuska nesreća na liniji Sarajevo-Kalinovik. Nesreća se dogodila kod Dobrog Polja, a povrijeđeni su Janko Kosjerina i Mitar Sladoje. Naime, kad je ispred autobusa izletilo vojno vozilo, i vozač i vlasnik autobusa Hamović su panično iskočili, dok su se jedina dvojica putnika survala u jarugu duboku 12 metara.
Štampa je u oktobru 1938. pisala o “sarajevskim dukatarima“. Naime, Tihomir Furtula i Milorad Subotić su lakovjernima prodavali lažne dukate kao pravo zlato. Nakon što su uhvaćeni, Furtula je osuđen na tri, a Subotić na dvije godine zatvora.
U Istočniku iz februara 1903. možemo naći zapisnik sa sjednice glavnog odbora “Prosvjete“. U njemu se, između ostalog, navodi i spisak dobrotvora koji su davali priloge za školovanje srpske djece u Beču, Gracu, Pragu, Sarajevu, Mostaru…Ono što je zadivljujuće jeste svijest o potrebi školovanja i pomaganja naše djece. Kao dobrotvori se navode ljudi iz svih društvenih staleža, a nerijetko su bila organizovana i sijela na kojima se družilo, ali i sakupljala novčana pomoć.
Jedno od takvih sijela organizovano je u januaru 1903. godine u Kobiljdolu (današnji Kasindo) u kući Draga Pamučine. Zabilježeno je da su novac priložili: Manojlo Bošković, Vladimir Pavić, Lazar Milić, Stana Matić, Franjo Radošević, Marko Jelača, Pero Janković Peha, Simo Bojović, Rade Škrba, Simo Škrba, Savo Kraljević, Proko Zaklan, Pero Milivojin, Manojlo Radaković, Ostoja Vlaški, Manojlo Nišić, Rade Vukobrad, Dane Krpan, Manojlo Korunaš i Marko Elez.
Ukupno se skupilo 34 krune i 80 potura.
Pravda iz 1933. piše o neobičnom slučaju u selu Šainovići. Braća Blagoje i Neđo Brezo otišli su da sjeku šumu Stojana Miloševića misleći da je državna. Stojanova žena Božana, po svemu sudeći, bila je glava porodice pa je poslala nesretnog Stojana u šumu da zaustavi Breze. Umjesto da ih otjera, Stojan je upao u problem pa je počeo da zapomaže. Božana je ubrzo dotrčala u pomoć sa sjekirom u ruci i tom prilikom nanijela teže povrede Blagoju i Neđu. Braća Brezo su završili u bolnici, a Božana u pritvoru.
Da su vračare i gatare uvijek imale podložno tlo za prevare pokazuje slučaj iz maja 1937. godine. Dragiša Minić, sa stanom u Dobrovoljačkoj 9, bio je žrtva jedne takve prevare. Njemu je u prijepodnevnim časovima pred kuću došla žena da pita za ulicu Tekiju i nakon što su je uputili ona je krenula sa predstavom. Tvrdeći da poznata gatara, ponudila mu je “da ga spase od nesreće za pet dinara“. Lakovjerni Minić joj je donio svježe jaje, peškir i stodinarke sa kojima je trebalo “podmititi vile“. Nakon toga je zatražila tri zlatnika koje je stavila ispod šolja, kao i dodatnih 50 dinara “da kupi stvari koje će umilostiviti vile”. Nakon što se vračara nije vratila, Dragiša i njegova žena su shvatili da su prevareni za ukupno 500 dinara.
Autor: Aleksandar Kostović