Akcija Hrvatske vojske i MUP-a Hrvatske pod nazivom “Bljesak” na područje Zapadne Slavonije, koje je bilo pod zaštitom snaga UN izvedena je 1. i 2. maja 1995. godine . Tokom operacije ubijani su srpski civili, napadnute su izbjegličke kolone, a nakon operacije na području tadašnjeg UN sektora Zapad ostat će .2000 do 3.000 Srba, što znači da je područje napustilo gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo.

Prvog dana akcije, oko šest časova  u selu Medari, tada opština Nova Gradiška, hrvatski su vojnici, usmrtili su za 30 minuta 22 civila od njih 24 koliko ih se tada zateklo u selu. Zločin su preživjele dvije djevojčice, i to samo zato što ih je prepoznao i zaštitio jedan hrvatski vojnik.

Od 22 ubijene žrtve ovoga zločina, troje je djece (brat i sestra Goran i Gordana Vuković, u dobi od jedanaest i osam godina te njihova sestrična, Dragana Vuković, u dobi od sedam godina) i 12 žena.

Ubijeno je sedam članovaporodice Vuković, a najstarija žrtva imala je 88. godina.

Zvjezdana Vukajlović (tada Dićko), koja je preživjela masakr,pričala je da su se tog jutra probudili jako rano, prije šest časova.

- Mama je otišla na posao u Okučane, gdje je za UNHCR radila kao patronažna sestra, a tata u dvorište po drva. Seka i ja smo ga čekale u kuhinji gdje je trebao naložiti vatru i napraviti nam doručak. Odjednom smo začule komešanje, približile se prozoru i vidjele da našoj kući prilaze vojnici. Tati je jedan od njih rekao: "Željko, predaj se." Dobio je metak u čelo i pao na prag kuhinje – tako je za portal Novosti pričala prije tri godine  32-godišnja Zvjezdana Vukajlović, čiji je otac Željko Dićko ubijen u Medarima.

- Očito je to napravio netko tko ga je poznavao. Jer kako bi mu drugačije znao ime. Iako sam tada imala šest godina, odmah mi je bilo jasno što se dešava. Instinktivno sam seki stavila ruku na usta da je ne čuju kako vrišti. Nisu nas primijetili pa su otišli dalje. A onda su uslijedili užasni krici naših prvih komšija. Bila sam dijete, šta sam mogla napraviti... - dodaje Zvjezdana.

Dvadesetosmogodišnji Željko Dićko, čija se kuća nalazila svega 20-ak metara od baze mirovnih snaga UN-a, prva je od ukupno 22 žrtve. Među ubijenima hladnim i vatrenim oružjem je i Željkova majka Ruža Dićko (52). Od svih koji su toga dana bili u Medarima, preživjele su jedno Zvjezdana i njezina dvije godine mlađa sestra Slađana koje danas žive u Njemačkoj. Uz pomoć još jednog, spasio ih je hrvatski vojnik kojem do danas ne znaju ime.

- Nakon nekoliko sati išli su od kuće do kuće kako bi, valjda, provjerili je li itko ostao živ. Čule smo da se netko približava, pa smo se sakrile u ormar. "Molim vas, nemojte nas ubiti, nismo vam mi ništa krive", preklinjala sam vojnika koji nas je pronašao. "Ne brinite, došao sam da vas spasim - odgovorio je i potom me uzeo u naručje, a drugi seku. Tako su nas nosili do obližnje kuće u kojoj je bio Crveni krst - govori Zvjezdana Vukajlović, koja je o svemu, još kao maloljetnica, svjedočila pred Županijskim državnim tužilaštvom u Osijeku.

Iako informacije Ministarstva obrane, objavljene na njegovim službenim stranicama, pokazuju koje su tačno jedinice HV-a bile na glavnim pravcima napada na tom području – a riječ je o "81. gardijskoj bojni, Petoj gardijskoj brigadi, te dijelovima Prve, Druge i Treće gardijske brigade" – počinioci zločina do danas nisu procesuirani.

Novostima je iz osječkog Županijskog državnog tužilaštva odgovoreno da se čitav slučaj i dalje nalazi u predistražnoj fazi.

Jedini postupci, koji se vezano uz ovaj zločin trenutno vode pred hrvatskim pravosuđem, oni koje su pokrenule porodice žrtava.

U tom kontekstu najpoznatiji je slučaj sestara Radmile i Mirjane Vuković, kojima su u Medarima ubijeni otac Milutin (50), majka Cvijeta (45) i mlađa sestra, sedmogodišnja Dragana. Tragičnu sudbinu svoje obitelji Radmila i Mirjana izbjegle su samo zato što su tog dana bile kod rodbine u BiH. Nakon dugogodišnje pravne borbe tokom koje su bezuspješno pokušale ostvariti pravo na nadoknadu štete za smrt članova najuže obitelji, sestre Vuković su uz pravnu pomoć Srpskog narodnog vijeća, podigle ustavnu tužbu. U njoj se Radmila i Mirjana, koje danas žive u BiH, pozivaju na neučinkovitu istragu zločina, zbog koje im je, kako se navodi u tužbi, povrijeđeno pravo na život.

Voditelj Odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća Aneta Vladimirov podsjetila je na današnjem obilježavanju godišnjice zločina da su potomci porodice Vuković pokušali da dođu do pravde pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, ali da je njihov zahtjev 2009. odbijen kao neosnovan.

- Ubistvo njihovih bližnjih, sestara Vuković, tretiralo se kao ratna šteta, a ne kao ratni zločin. Kao da se radilo o porodičnom albumu fotografija, a ne o živim ljudima, o sedmoro članova porodice Vuković. I ne samo da je bio neosnovan, nego su sestre Vuković izgubile kuću koja je ovršena zahvaljujući tome jer nisu mogle podnijeti sudske troškove za tu „neosnovanu tužbu“. Mislimo da je ovaj podatak vjerovatno najglasniji od svih koje danas s vama možemo podijeliti - rekla je Vladimirov.

Dodala je da sjećanje na stradale civile “nije samo čuvanje dostojanstva njihovih života i srpskog naroda koji je u Republici Hrvatskoj bio autohtoni narod, a kojeg ovdje više danas gotovo da nema”.

- Radi se o tome da sjećanjem na žrtve zapravo čuvamo vlastito dostojanstvo i na strašnome mjestu postojimo, kakvo god da je ono - poručila je, pročitavši imena svih koji su toga dana ubijeni u selu Medari.

Nikakva prava nije uspjela ostvariti ni obitelj pokojnog Željka Dićka. Karmela Dićko, Zvjezdanina majka, koja živi bez ikakvih primanja, u nekoliko je navrata tražila pomoć lokalnih institucija, pozivajući se na prava koja imaju civilne žrtve rata.

- Rečeno mi je da nemam to pravo, uz poruku da se moj suprug borio protiv hrvatske države. Da se uistinu borio, onda ne bi poginuo u svojoj kući - pričala je prije par godina  Karmela Dićko.

- Ostale su nam ružne uspomene na taj nesretni dan. Sve nas podsjeća na tu nesreću - dodaje Karmela Dićko.

Žrtve

Ljeposava Burujević, rođena 1925.

Mile Burujević, rođen oko 1935.

Rade Čanak, rođen 1907.

Draga Čanak, rođena 1919.

Ruža Dićko, rođena 1943.

Željko Dićko, rođean 1967.

Draga Đumić, rođena 1919.

Jovan Grmuša, rođen 1933.

Jela Mrkonjić, rođena oko 1945.

Anka Niniković, rođena 1919.

Nikola Popović, rođen 1927.

Nada Popović, rođena 1930.

Dragan Romanić, rođen oko 1935.

Zorka Tomić, rođen 1927.

Kata Vlaisavljević, rođena 1930.

Anđelija Vuković, rođena 1959.

Ranko Vuković, rođen 1955.

Goran Vuković, rođen 1984.

Gordana Vuković, rođena 1987.

Milutin Vuković, rođen 1945.

Cvijeta Vuković, rođena 1950.

Dragana Vuković, rođena 1988.

Godišnjica

U Okučanima je oblježena 29. godišnjica stradanja srpskog stanovništva u operaciji "Bljesak".

Molitveno sjećanje u spomen na žrtve održano je u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Okučanima, nakon čega su se vjernici poklonili ispred krsta posvećenog svima koji su na tome području stradali od 1991. do 1995. godine.  

- Iako je prošlo toliko vremena, pravda u njihovom slučaju nije zadovoljena. Porodice nisu dobile nikakvu vrstu satisfakcije. Ovim okupljanjem pokazujemo da ih nismo prepustili zaboravu, nespominjanju i zaobilaženju. Da se sjećamo, pamtimo, da se borimo za istinu o njihovom stradanju. Da im se iskaže poštovanje, kako u društvu, tako i prema njihovim porodicama - rekao je zamjenik predsjednika Srpskog narodnog veća (SNV) Boris Milošević.

Dodao je da je važno da se svim žrtvama iskaže dužno poštovanje.

Zamjenik načelnika Opštine Okučani iz reda srpske manjine Siniša Martinović podsjetio je da je 1. i 2. maja 1995. tokom vojno-policijske akcije Bljesak sa ovih područja prognano oko 17.000 ljudi, dok je od 1991. do 1995. prognano oko 75.000 iz Zapadne Slavonije.  

I Martinović je naglasio nužnost izražavanja pijeteta svima, bez obzira na nacionalnost.

- Tome svjedoči i ovaj spomen-krst koji smo posvetili svim nedužnim žrtvama stradalim od 1991. do 1995. godine. Ovo je jedan od primjera iskoraka u obeležavanju sjećanja prema našim i svim drugim žrtvama koje su nastradale na području Zapadne Slavonije", rekao je.

Podsjetio je Martinović da niko s hrvatske strane još nije osuđen zbog zločina u Zapadnoj Slavoniji koji su počinjeni u Bljesku.

- Nadamo se da će doći do procesuiranja počinilaca, tako da žrtve i njihovi potomci dobiju satisfakciju -  rekao je Martinović, pišu Novosti.