Ruski vojni dopisnik izdavačke kuće „Komsomoljska pravda“ Aleksandar Koc bio je jedini novinar koji se nalazio u Buči gdje su bile raspoređene Oružane snage Rusije i svojim očima je vidio, ne samo period kontrole Buče od strane ruske vojske, već i proces preraspoređivanja trupa.

Koc je za "sputniknews.com" ispričao o dešavanjima u ovom ukrajinskom gradu sljedeće:

- Prije svega, znam pouzdano da su ruski vojnici izašli iz ovog grada u sklopu pregrupisavanja prije 30. marta, odnosno, 30. marta ujutru u tom gradu nije bilo nijednog našeg vojnika. Pri tome sam vidio kako se razvijaju odnosi između ruskih vojnika i lokalnog stanovništva. Bili su prilično odmjereni: ne bih rekao baš prijateljski, već poslovni. Ponekad čak i topli: na primjer, ljudi su razmjenjivali benzin od naših vojnika za mliječne proizvode. Nije bilo nikakvih preduslova za masovna i vansudska pogubljenja.

Buču je 31. marta posjetio gradonačelnik koji je rekao da u toj oblasti više nema ruskih trupa. Grad je posjetio i ukrajinski poslanik Žan Belenjuk koji se smijao i fotografisao sa lokalnim vojnicima. Zapravo, ukrajinski vojnici još uvijek nisu bili potpuno sigurni da su Oružane snage Rusije potpuno napustile grad. Čak i nakon njihovog odlaska, ukrajinska strana je nastavila sa artiljerijskom paljbom po bivšim položajima ruskih trupa u gradu. A to je takođe moglo dovesti do pogibije ljudi.

Ali najvažnije je da su prve akcije čišćenja počele 2. aprila: u grad je ušla nacionalna policija Ukrajine, ušle su jedinice teritorijalne odbrane Kijeva predvođene ekstremistima. Postoji video gdje jedan od njih pita da li može da se puca po ljudima bez plavih traka. I komandant je dao zeleno svjetlo. Objasniću: ukrajinski vojnici vezuju plave trake na rukave, a ruski vojnici – bijele trake. I mještani su se tako kretali ne samo u Buči, već i u drugim gradovima koji su bili pod kontrolom Oružanih snaga Rusije. Na taj način su se označavali za naše vojnike: oni nisu neprijatelji i lojalni su.

Dakle, dok su ukrajinske trupe nakon odlaska ruskih snaga pucale iz artiljerijskog oruđa po ruskim položajima, ljudi jednostavno nisu izlazili iz podruma. Nisu znali šta se dešava u gradu. I poslije tri dana izlaze sa istim tim bijelim trakama – a na ulicama se već nalazi nacionalna policija i teritorijalna odbrana. Oni počinju da pucaju na civile, misleći da je sa bijelim trakama neprijatelj. Ustvari, oni jednostavno nisu znali da li neko ima oružje ili ne. Samo su pucali.

Postoji snimak koji je objavila ukrajinska strana, sa ljudima strijeljanim u podrumima: oni su na koljenima, ruke su im vezane na leđima. Podižu jedno tijelo: jasno je da tijelo nije ukočeno. Za 20 godina rada na žarištima vidio sam mnogo leševa – i znam kako leš izgleda trećeg-četvrtog dana. On je krut i nefleksibilan. A ovdje – plastičan i jasno je da se krv nije zgrušala. Odnosno, čovjek je ubijen nekoliko sati ranije: a ruska vojska napustila je grad prije nekoliko dana. Strijeljani u podrumima nosili su i bijele trake.

Iz ovoga možemo zaključiti da su sa velikim stepenom vjerovatnoće ukrajinski ekstremisti jednostavno hvatali na ulicama ljude sa bijelim trakama na rukavima i odvlačili ih u podrum. Tamo su ih mučili, nadajući se da će saznati neke detalje o povlačenju ruskih trupa, nakon čega su ih strijeljali.

A kada je, zapravo, postavljeno pitanje kako prikriti ove zločine, uzet je potpuno jednostavan način da se sva krivica prebaci na Rusiju i napravi kao da su sve to uradili ruski vojnici. Po istim obrascima u Siriji su vršene provokacije sa upotrebom hemijskog oružja, na primjer, u gradu Duma kod Damaska. A kada je grad oslobođen, našao sam svjedoke koji su mi rekli da je sve to bilo izrežirano. I iza te i iza ove operacije stoje iste one britanske obavještajne službe koje su obučavale i Bijele šljemove i jedinice ukrajinskog Centra za informaciono-psihološke operacije. Oni stoje iza cijele ove obmane.

Rekao bih i da je sve ovo veoma liči na 2014. godinu kada je cio ukrajinski front u Donbasu pucao po šavovima. I hitno im je trebalo nešto veoma bučno što bi moglo da skrene pažnju ustanika i Rusije. I tada je oboren malezijski „Boing“, a krivica je svaljena na Rusiju.

Sada se i neonacisti iz puka „Azov“ u ​​Marijupolju nalaze u veoma teškom položaju, takođe im je hitno trebalo nešto veoma bučno, što bi moglo da izazove pritisak na Rusiju da smanji intenzitet borbi. I takozvani „masakr u Buči“, prema mišljenju njegovih režisera, mogao bi postati takav povod.

Ukrajinska provokacija u Buči

Ranije su ukrajinske vlasti i mediji objavili video snimak koji je navodno snimljen u gradu Buča u Kijevskoj oblasti, gdje na putu leže tijela poginulih.

Korisnici interneta primjetili su da „leševi“ navodno mrdaju rukama i sklanjaju se kako ne bi pali pod točkove vojnih vozila. Takođe se u retrovizoru jednog vozila može se vidjeti kako jedan od „poginulih“ ustaje čim je automobil prošao pored njega.

Ministarstvo odbrane Rusije demantovalo je optužbe kijevskog režima o navodnom ubistvu civila u naselju Buča u Kijevskoj oblasti, nazvavši fotografije i video-snimke iz Buče još jednim izrežiranim događajem kijevskog režima za zapadne medije.