Ognjen Levi je izuzetan umjetnik kojim naš grad može da se ponosi. Jedan je od najvećih stručnjaka u regionu za likovnu tehniku vitraž. Znanja o ovoj tehnici sticao je u Italiji kod poznatih majstora, a sada to znanje kroz razne kurseve pokušava da prenese i svim našim građanima koji su zainteresovani za ovaj vid umjetnosti.
Levi je stručnjak za restauraciju starog drveta i kamena, međutim tokom rada u Italiji susreo se sa vitražom i kako kaže, odmah se zaljubio u ovu tehniku. Ta ljubav traje skoro tri decenije i raste svakim novim danom.
- Sad sam trenutno, koliko ja znam, jedan od najvećih stručnjaka za vitraž u regionu. Jedini sam umjetnik koji ima diplomu za restauraciju vitraža na nivou UNICEF-a - kaže Levi.
Levi je najviše o ovoj likovnoj tehnici naučio u Italiji. Imao je privilegiju da uči od najboljih umjetnika koji su svoja znanja nesebično dijelili sa njim i na tome im je neizmjerno zahvalan.
- Znali su, kao i ja, da se ovdje skoro niko ne bavi izradom vitraža. Mislim da trenutno u BiH nema više od 10 umjetnika koji se bave ovom likovnom tehnikom. Ovdje, kada se rade vitraži na crkvama, uglavnom ih rade umjetnici iz Italije, Grčke ili iz Srbije - ističe Levi.
Ova tehnika zahtijeva potpunu koncentrisanost i posvećenost radu. Staklo se reže u željene oblike, ti komadi se zatim oblijepe bakarnom trakom, uklapaju poput slagalica i vare kalajem. Levijevi vitraži krase brojne domove, restorane, galerije. Kao jedno od najsloženijih djela izdvaja vitraž koji je izradio u pomen žrtvama Jasenovca.
- Taj vitraž predstavlja stradanje Jevreja, a na njemu se nalaze likovi mojih predaka, bake i djeda koji su stradali u Jasenovcu. Za ovaj vitraž, iako nije veliki, trebalo mi je dva i po mjeseca rada - rekao nam je Levi.
Ognjen Levi imao je priliku da svoja djela izlaže na brojnim izložbama širom zemlje, a ističe da je uglavnom nailazio na pozitivne kritike.
- Gdje sam god sam izlagao svoje vitraže, posjetioci su bili zapanjeni. Obrada stakla u našim krajevima, osim prozora i vrata, sasvim je nepoznata ljudima. Svi su vitraže viđali na televiziji, u serijama, ali niko nema predstavu kako se to radi - navodi Levi.
Kolektivno sjećanje na monumentalne sakralne vitraže, kao i cijena ručnog rada i materijala, osnovni su razlozi zbog kojih se od polovine XX vijeka investitori i arhitekte rijetko sjete ovog načina dekorisanja prostora.
Takođe, važna je i predrasuda prema kojoj vitraž predstavlja dio prošlih vremena. Levi ističe da ga rastužuje činjenica što se mali broj umjetnika u našoj zemlji bavi ovom tehnikom. Iz tog razloga pokrenuo je i kurs vitraža kako bi ovu tehniku predstavio što većem broju ljudi i tako spriječio njen odlazak u zaborav.