Olivera Marković – Ona jedna bila je cio ansambl

19.05.2025. 11:40
3
IZVOR: sputnikportal.rs

Olivera Marković – to je ceo ansambl. Tako je davne 1997. godine žiri za dodjelu najvećeg domaćeg glumačkog priznanja „Dobričin prsten“ obrazložio odluku da nagradi glumačku divu čija je neodoljiva harizma zračila kako s pozorišne scene, tako i s filmskog platna i televizijskih ekrana, a podjednako osvajala i sve one koji su je poznavali privatno.

U čast 100. godišnjice rođenja Olivere Marković Muzej Narodnog pozorišta u Beogradu priredio je izložbu fotografija koje svjedoče o karijeri velike glumice na sceni nacionalnog teatra, u kojem je ostvarila 36 uloga, uključujući i one koje su njegov zaštitni znak – Koštanu i Gospođu ministarku.

Zaljubljena u glumu od malih nogu

Olivera Marković je bila uvjerljiva kao ljubavnica ili zavodnica, kao majka ili baka, kao komedijašica ili tragičarka, kao grofica, kraljica, heroina, kaže u razgovoru za Sputnjik Mirjana Odavić, kustoskinja Muzeja pozorišne umetnosti Srbije i autorka izložbe u Muzeju Narodnog pozorišta.

Sagovornica Sputnjika ističe da je postavka zamišljena ne samo kao hronološki presjek glumačke karijere Olivere Marković na sceni nacionalnog teatra, nego i kao omaž ženi koju je, pored nespornog i raskošnog glumačkog talenta, krasila skromnost obojena šarmom i neodoljivim smislom za humor.

- Oliveru Marković doživljavam, pre svega, kao velikog čoveka, izuzetno profesionalnu glumicu, s prirodnim talentom za glumu. Ona je još kao devojčica u svojoj sobi stvarala pozorište, u kojem je bila i reditelj, i scenarista, i glumica, i kostimograf. Od malih nogu bila je predodređena za teatar - ističe Odavić.

Za vrijeme okupacije svoju ljubav prema teatru Olivera Marković je nastavila da njeguje i razvija zajedno s grupom vršnjaka, gimnazijalaca i studenata, s kojom je počela da sprema predstave na Kolarčevom univerzitetu i u beogradskim stanovima.

Od Koštane do Živke ministarke

Na scenu nacionalnog teatra zakoračila je 1950. godine, kao 25-godišnjakinja, u predstavi „Sirano de Beržerak“, a 1958. dobila je poziv da gostuje u „Autobuskoj stanici“ kao Šeri.

Bila je članica Beogradskog dramskog pozorišta, potom novosadskog Srpskog narodnog pozorišta, iz kojeg je 1967. prešla u Narodno pozorište u Beogradu i njemu ostala sve do odlaska u penziju, 1989. godine.

Uloge koje je ostvarila u Narodnom pozorištu bile su žanrovski raznovrsne, počev od Darje u „Tihom Donu“, preko Maše u Tolstojevom „Živom lešu“, Agafje u Gogoljevoj „Ženidbi“, Aleksandre u Anujevoj „Kolombi“, Juliške u Nušićevom „Putu oko svijeta“, Libere u Goldonijevim „Ribarskim svađama“, Arkadine u Čehovljevom „Galebu“, Babe u „Gorskom vijencu“, Žene u „Pat ili igra kraljeva“, Gospođe Olge u istoimenom komadu Milutina Bojića, Gđe Jece Đerman u „Kako zasmijati gospodara“ Vide Ognjenović, Filamente i Madam Parnel u Molijerovim „Učenim ženama“ i „Tartifu“, sve do Brehtove Majke Hrabrosti, Nušićeve Živke ministarke i Stankovićeve Koštane.

- Ona je, jednostavno, mogla da igra sve - od tragedije do farse, od komedije karaktera do moderne drame. Imala je jedinstven osećaj za nijansu, za ton, za pauzu - ističe Mirjana Odavić.

Sputnjikova sagovornica podsjeća na to da je Olivera Marković ostala upamćena ne samo po više od sto pozorišnih, nego i pedesetak filmskih i više od 25 televizijskih uloga, kao i po ruskim romansama koje je rado pjevala.

Fotografije kao svjedočanstvo o glumici i njenim likovima

Mirjana Odavić ističe da se trudila da na izložbi budu predstavljene fotografije koje ne prikazuju samo glumicu u ulozi, već i karaktere koje je tumačila. Obojene novim tehnologijama, one unose posebnu toplinu u scenske trenutke koji su decenijama bili dostupni samo u crno-bijeloj verziji.
- Dizajner izložbe je Jovan Tarbuk, izuzetno talentovan mladi čovek s kojim sarađujem godinama i prepoznajemo šta želimo jedno od drugog. Tako smo odlučili da njen lik 'Majke Hrabrosti' bude izdvojen kao stojeća figura, izmestili smo je u vitrinu i osvetljena je tako da zaista dominira samom izložbom. Deluje kao da Olivera stoji tu u svojoj ulozi. Još jedna stojeća figura je napravljena na osnovu njene uloge u predstavi 'Kolomba', na kojoj vrcavost jedne dame zrači iz njenog lica. Ostale fotografije se nalaze u četiri manje i jednoj velikoj vitrini - navodi Mirjana Odavić.

Jedna od centralnih fotografija prikazuje Oliveru Marković kako u predstavi „Autobuska stanica“ igra na stolu, uz Severina Bjelića i Pavla Minčića, u sceni koja je, kako ističe Mirjana Odavić, „dostojna holivudske klasike“.

Neponovljiva – od glumačkog talenta do čovječnosti

- Bila je neponovljiva u svakom segmentu, i kao pozorišna, i kao filmska i televizijska glumica. Imate glumce koji su u jednoj predstavi usvojili određeni način govora i onda ga prenose u svaku sledeću, prepoznatljivi su. Olivera Marković je bila jedinstvena po svom prirodnom talentu, ali i po svojoj ljudskosti - ističe ona.

Prvi igrani film „U planinama Jugoslavije“ Olivera Marković je snimila 1945. godine, a tri godine kasnije, postala je jedan od studenata prve generacije Pozorišne akademije, u klasi Mate Miloševića.
U impozantnom opusu od 63 snimljena filma, izdvajaju se „Sumnjivo lice“, „Posljednji kolosijek“, „Vlak bez voznog reda“, „Uzavreli grad“, „Dr“, „Kozara“, „Put oko svijeta“, „Sibirska ledi Magbet“, „Nacionalna klasa“, „Petrijin vijenac“, „Majstori, majstori“, „Moj tata na određeno vrijeme“, „Balkan ekspres“, „Već viđeno“, „Braća po materi“, „Sabirni centar“, „Urnebesna tragedija“.
Među filmskim nagradama ističu se dvije Zlatne i jedna Srebrna arena na Filmskom festivalu u Puli, te „Slavica“ za ukupni doprinos razvoju filmske umjetnosti.
Rado je snimala i za televiziju – 13 drama, 26 serija i više šou-programa, a ostvarila je i pedesetak uloga u radio-dramama.
- S obzirom na to da sam ja jedan deo svoje mladosti provela uz 'Neven', Olivera Marković mi se urezala u sećanje iz toga. Ne sećam se kako se zove njena uloga, ali mi je ona tu perfektna. Bila je vrlo upečatljiva u periodu kada je igrala u 'Mački na usijanom limenom krovu' u Beogradskom dramskom pozorištu. Ona je pripadala generaciji koja je stvarala Beogradsko dramsko pozorište i unela je tamo svoju mladalačku energiju s brojnim drugim kolegama - kaže Odavić.
U jednom intervjuu iz 1980. godine Olivera Marković je rekla da je „pozorište za nju – ljubav, muzika – zadovoljstvo, film i televizija su joj doneli popularnost, ali je u pozorištu, ipak, napravila svoje najveće uloge“.

Izložba o Oliveri Marković u Muzeju Narodnog pozorišta biće otvorena do kraja ove pozorišne sezone, a publika će moći da je vidi i u prvim nedjeljama naredne sezone, sve do sredine oktobra.

Komentari 3
  • Generic placeholder image
    Rašo 19.05.2025. 13:55
    Dokle god se zvezde na nebu svetle,
    I dokle god se tišina čuva u dubinama planina,
    Radovan će biti ime što se u pesmama peva,
    Ljudska hrabrost u obrisima svete istorije.
  • Generic placeholder image
    Rašo 19.05.2025. 13:51
    Kada sve prođe, i vremena se promene,
    Tvoj herojski duh će uvek ostati,
    Jer si u srcu svih, kao zvezda što si,
    Ratko heroj, pesma tvoga imena živi.
  • Generic placeholder image
    Rašo 19.05.2025. 12:53
    U ratu i mirnom vremenu, stojimo kao zid, Naše ime, naš ponos, u srcu se krije. Srpsko Sarajevo, ti si sveti prostor, Gde hrabrost i čast su više od zlata.
Povezane vijesti
Olivera Marković – Kutiji za nakit krije tajnu njene veličine Olivera Marković – Kutiji za nakit krije tajnu njene veličine
Najčitanije
  • Ragib Halilović – Heroj sa Grbavice
    5h 53m
    11
  • Sarajevo, grad koji je ubio ljubav...
    20h 8m
    8
  • Kako je stradao mitropolit Petar Zimonjić
    5h 0m
    8
  • Episkop Nikolaj Velimirović na današnji dan proglašen svetim
    5h 38m
    1
  • Paljanka Maja Furtula za četiri godine školovanja nije imala nijedan izostanak sa nastave
    6h 41m
    2