Pismo prenosimo u cjelosti: 

U ime srpske dijaspore, Juliana Pandurević i potpisnici peticije odgovorili su na poricanje genocida nad Srbima u NDH od strane „LA Times“ i recenzenta Roberta Abela.

Prije nego što iznesem neke osnovne činjenice o Jasenovcu, željela bih da podijelim duboko lično iskustvo iz djetinjstva. Jedno od mojih najranijih sjećanja je sjedenje sa dedom dok mi je pričao šta se dogodilo sa njegovom porodicom u onome što je poznato kao „masakr u Glini“. Kao što znate, ustaše, predvođene Antom Pavelićem, uspostavile su pro-nacističku vladu uz podršku Adolfa Hitlera ubrzo nakon invazije na Jugoslaviju, vladajući proširenom „Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH)“. Ustaška rasna politika prema Srbima bila je „trećinu ubiti, trećinu protjerati, trećinu pokrstiti“. Tvorac ove politike bio je Mile Budak, visoki funkcioner NDH i jedan od glavnih ideologa hrvatskog fašističkog ustaškog pokreta. Da primjetimo, ovaj pokret započeo je mnogo pre stvaranja NDH.

Politika je odmah stupila na snagu. Stotine istaknutih Srba iz krajiške regije Hrvatske uhapsili su i streljali ustaški vojnici. Većina srpskog stanovništva se sakrila. Ustaše su odgovorile nudeći amnestiju Srbima ako su prešli na rimokatoličanstvo. Mnogi Srbi, želeći da poštede život svoje porodice, odazvali su se i pojavili se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Glini. Tačni brojevi su sporni, ali samo da napomenem, Nirnberški proces je čuo da je 250 stiglo u crkvu. Srbi su zatrpani unutra i vrata crkve su zaključana nakon što su posljednji ušli. Ustaše su masakrirale sve koristeći palice i noževe. Tela su kamionima odvezena u jamu, a crkva je potom spaljena.

Riječi ne mogu opisati način na koji sam se osjećala nakon što sam prvi put čula ovu priču.

Nikad nisam vidjela svog dedu da plače do tog dana.

Slijede neke osnovne činjenice o Jasenovcu:

Jasenovac, poznat kao „Aušvic Balkana“, bio je koncentracioni logor i logor za uništavanje u kome je, prema Jevrejskoj virtuelnoj biblioteci, ubijeno oko 700 000 ljudi. Istraživački institut Jasenovac procjenjuje između 300.000-700.000, a bivši direktor beogradskog Muzeja holokausta Milan Bulajić procijenio je ukupnu smrtnost na 500.000 do 700.000. Druge organizacije procenjuju manji broj, ali nema potrebe da se uključuje u političku raspravu o broju umrlih. O tome se ne radi u ovoj peticiji. Fokus ovde su vaše akcije.

Na primjer, u svom članku ste izjavili da je „masivni kompleks logora Jasenovac bio još jedan pakao na Zemlji za Jevreje. Ali ono što epsko djelo o varvarstvu i sentimentalnosti reditelja Petera Antonijevića želi da prikaže jeste da je uništavanje etničkih Srba bilo pravi fokus i da su djeca imala svoj logor. “ Jasno je da ste napravili neko istraživanje na tu temu. Međutim, većinu žrtava činili su Srbi (kao dio genocida nad Srbima), ali takođe su bili Jevreji, Romi i neki politički neistomišljenici. Stoga je uništavanje etničkih Srba bilo pravi fokus ustaša. Čini se sasvim očiglednim da ste namejrno odbacili srpske (i druge) žrtve. Čineći to, uključili ste se u poricanje genocida.

Dalje, u NDH je postojao zaseban kamp za djecu. Zapravo ih je bilo mnogo. Većina djece je držana u logoru Stara Gradiška u okviru kompleksa Jasenovac. Bio je posebno dizajniran za žene i djecu. Ostala djeca držana su u pridruženim logorima u Jablancu i Mlaki, dok su druga bila držana u drugim ustaškim koncentracijskim logorima za djecu u NDH (poput Siska i Jastrebarskog). Odbacujući ove činjenice u svojoj recenziji, vi odbacujete genocid i traumu čitave nacije.

Kako stoji na posteru filma, „ljudski duh neće biti izbrisan“. Upravo zbog ljudi poput Dare u filmu, Srbi imaju snage da koračaju u milosti i brane našu istoriju od ljudi poput vas koji su neuki i zanemarljivi u vašoj novinarskoj i ličnoj praksi.

U ime srpske dijaspore, ja, Juliana Pandurević, i svi koji smo potpisali ovu peticiju, molim vas da uklonite ovu publikaciju zbog njenog istorijskog revizionizma i poricanja genocida.