Majčinstvo je najljepši period svake žene, ali i period koji u vašem životu donosi najveće promjene. Neke žene bez obzira na to kakav su porođaj imale, uživaju u prinovi i ulozi majke, dok druge teško proživljavaju to razdoblje privikavanja na novu situaciju, novu odgovornost, svoje novo tijelo i novu ulogu.
Iako je rođenje djeteta najljepša stvar koja se može desiti u ženinom životu, ipak je normalno da se žene osjećaju umorno, neraspoloženo i razdraženo poslije poroda. Po stišavanju uzbuđenja zbog konačnog susreta sa svojom bebom, kao reakcija na novu životnu situaciju, kod nekih porodilja može nastati niz zbunjujućih emocionalnih doživljaja koja se manifestuju kao postporođajna tuga (baby blues), postporođajna depresija i postporođajna psihoza.
Između trećeg i petog dana poslije poroda kod većine porodilja nastupa "baby blues"faza koja se manifestuje kao umor, neraspoloženost, tuga i pretjerana briga za djetetom. Ova faza je potpuno normalna i prolazi spontano i ne bi trebalo da traje duže od dvije nedjelje. Pomoć porodice u brizi oko djeteta, te pružanje emocionalne potpore uveliko pomaže ženama da prebrode ovo stanje.
Ako simptomi tuge i tjeskobe potraju duže od dvije sedmice onda to može da ukazuje na nastajanje postapartalne depresije.
Vrijeme nastajanja varira, obično počinje jedan do dva mjeseca poslije porođaja, nekad i poslije nekoliko mjeseci. Otprilike trećina žena ima simptome već u trudnoći koji se nastavljaju i poslije porođaja. Ne postoji samo jedan razlog zašto dolazi do postporođajne depresije. Najčešći razlozi su fizičke promjene – zbog drastičnog pada estrogena i progesterona, kao i hormona tiroidne žlijezde, zbog čega se porodilje osjećaju umorno i usporeno. Drugi razlog je suočavanje sa činjenicom da su sada potpuno odgovorne za život bebe, a to je veliki teret za relativnu slobodu, koju su prije porođaja posjedovale. Takođe, mnogi životni problemi mogu da doprinesu nastanku depresije, briga o drugom djetetu, poteškoće sa dojenjem, finansijski problemi, manjak podrške partnera i porodice...
Najčešći simptomi kod postpartalne depresije su česte promjene raspoloženja, često plakanje i razdražljivost, nemogućnost brige za sebe i dijete, negativne misli i teškoće u pamćenju, pretjerana briga, anksioznost i poteškoće u stvaranju emocionalne veze sa djetetom.
Najčešća i najočiglednija posljedica postporođajne depresije je redukovana interakcija između majke i bebe. Pod ovim se podrazumijeva da majka obraća manje pažnje na dijete, pruža mu manje fizičke nježnosti (dodira, maženja, uzimanja u ruke) i manje se uključuje u vokalnu i vizuelnu komunikaciju sa bebom (manje se gleda sa bebom i manje se osmjehuje, manje razgovara sa bebom i manje joj priča).
Kao posljedica smanjene interakcije majke i bebe, dijete može da ima problema sa razvojem ili se neki od bazičnih razvojnih procesa (prohodavanje, usvajanje govora) mogu odvijati sa zakašnjenjem u odnosu na uobičajno. Pored toga, kod djece čije majke nisu liječile postporođajnu depresiju, kasnije mogu da se jave emocionalni problemi i problemi u ponašanju.
Liječenje postporođajne depresije se razlikuje u zavisnosti od toga koliko je depresija ozbiljna pa nekada može i pomoći psihološko savjetovanje, a nekada je potrebno uzimati i određenu medikamentoznu terapiju.
Pored stručne pomoći korisno je uzeti u obzir i sljedeće savjete koje sami možete primijeniti:
- nemojte imati previsoka očekivanja od sebe u pogledu toga kako bi trebalo da se osjećate,
- budite u kontaktu sa članovima porodice i prijateljima koji vam mogu pružiti podršku,
- njegujte svoju vezu sa partnerom,
- nađite vremena za odmor...
Neka vam vaše mentalno zdravlje bude na prvom mjestu. Ni u jednom momentu vam vaše beba to neće zamjeriti.
Patiti od depresije ne treba da bude tabu tema. Ona se može izliječiti odgovarajućom podrškom porodice, psihologa i ako treba psihijatra.
Piše: Marijana Ćurić, psiholog i TA praktičar
