Sutra se navršava 105 godina od smrti Gavrila Principa koji je prije 109 godina učestvovao u Sarajevskom atentatu, prema mnogim mišljenjima, događaju koji je pokrenuo Veliki rat.

- Mnogi i danas osuđuju pripadnike `Mlade Bosne` zbog atentata, kao da smo u suštini i bez toga mogli da izbjegnemo sukob koji je uslijedio 28. juna 1914. godine. Većina `atentatora` bila je visoko obrazovana, a oni što su bili maloljetni itekako su učestvovali u intelektualnim raspravama i vjerovali u - ideju slobode - ističe za Srnu istoričar iz Istočnog Sarajeva Svjetlana Samardžija.

Vladimir Gaćinović, podsjeća ona, pišući o "Mladoj Bosni" govori o tome da "velika djela staju velikih muka" i da mladi bosanski pokret za obnovu svoje zemlje mora da se temelji na dubokoj i ogromnoj ljubavi prema narodu i velikoj tvoračkoj vjeri u samog sebe.

Prema njenim riječima, "Mlada Bosna" se ne može tražiti u 1914. godini jer je mnogo prije omladina iz svih krajeva zemlje počela da osjeća nabujale emocije ujedinjenja i buđenja nacionalne svijesti koja je zadesila Evropu tokom 19. vijeka.

- Nakon 500 godina ropstva pod Osmanskom imperijom, Bosna je ponovo zapala u novi vid ropstva, prvobitno okupirana, a zatim anektirana 1908. godine, a kao da se zasitila okova, mjeseci i godine koji su nadolazili donosili su nov nalet nacionalističkoj omladini. Akademičari u Beču okupljeni oko lista `Zora` bili su duhovne vođe pokreta koji je rastao, a preteča Gavrilovog Vidovdana jeste Bogdan Žerajić - navodi Samardžija.

Priča o tome kako je Princip otišao u Beograd sa Trifkom Grabežom 1913. godine poznata je kao "Principov ispit zrelosti", te su o "malom i zakržljalom, ali vedrom, žustrom i otpornom dječaku, koji se nije bojao ni smrti niti žrtvovanja, čuli Evropa i svijet".

Samardžija podsjeća da danas ti mladi sanjari, zanesenjaci slobode i ujedinjenja leže u groblju u Koševu.

Foto: srna.rs

"Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi"

- Mladobosanci utamničeni u austrijskim kazamatima većinom nisu dočekali slobodu, ali su dočekali da se vrate u svoju BiH. I danas plijeni emocije ispovijest da je tadašnja Obala vojvode Stepe /Kulina bana/ bila prekrivena masom ljudi koja je dočekivala kovčege koje će nešto kasnije prenijeti u već pripremljenu grobnicu u srpskom groblju na Koševu. Ostalo je zabilježeno da je hiljade ljudi vikalo `Slava vidovdanskim herojima` - naglašava Samardžija.

Grobnica na Koševu bila je sazdana od betona, a njen konstruktor inženjer Simo Marković isticao je tada da ni beton nije trajan, ali da je siguran u to da će narod koji je omogućio da se iz Austrije prenesu zemni ostaci vidovdanskih heroja omogućiti da se sazida i trajna i impozantna grobnica.

- Zaista, u osvit Drugog svjetskog rata mitropolit dabrobosanski Petar Zimonjić dao je da se sagradi kapela vidovdanskim herojima koja čuva sjećanje i na pravoslavno groblje staro nekoliko vijekova, a koje se nekada nalazilo na mjestu današnje zgrade Parlamentarne skupštine BiH i Zgrade prijateljstva između Grčke i BiH - kaže Samardžija.

Kada je podignuta ta zgrada, dodaje ona, prastaro groblje je raščišćeno, a jedan naročiti odbor pregledao je sve vremenom ruinirane stare ploče i nadgrobne spomenike, potom je kapela vidovdanskih heroja ozidana od tog starog kamena i to tako da su drevni natpisi uglavnom ispisanih crkvenoslovenskim pismom ostali vidljivi na fasadama.

Foto: srna.rs

- Na ploči ugrađenoj u kapelu, na kojoj se nalazi natpis `Vidovdanski heroji` sa imenima vidovdanskih heroja, stoje i Njegoševi stihovi simbolični za ideološko-slobodarsku orijentaciju čitavog vidovdanskog kulta srpstva - `Blago tome ko dovijek živi imao se ršta i roditi` - rekla je Srni Samardžija.

Princip - za jedne heroj i patriota, za druge "atentator i krivac za rat"

Gavrilo Princip, pripadnik "Mlade Bosne" i "atentator" na okupacionog austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, rođen je 25. jula u Obljaju kod Bosanskog Grahova.

On je kao član projugoslovenske organizacije koja se zalagala za okončanje austrougarske vladavine u BiH izvršio atentat na austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, kada je greškom stradala i njegova supruga Sofija, u Sarajevu 28. juna 1914. godine.

Princip je srednju školu pohađao u Sarajevu i Tuzli, a onda i u Srbiji. Da bi se izdržavao radio je teške fizičke poslove kao nadničar. U Beogradu je položio privatno šesti razred u Prvoj beogradskoj gimnaziji.

U martu 1914. godine objavljeno je da austrijski prestolonasljednik dolazi u Sarajevo u junu 1914. godine da prisustvuje vojnoj vježbi austrougarske vojske u okolini grada.

Srpsko stanovništvo i jugoslovenski orijentisani muslimani i Hrvati u Sarajevu doživljavali su tada Ferdinandov dolazak i vojnu vježbu kao provokaciju. Posebno su taj osjećaj imali Srbi, jer je dolazak okupatora bio predviđen baš na veliki srpski praznik Vidovdan.

Dolazak Ferdinanda na Vidovdan u Sarajevo - provokacija za Srbe

Prema prvobitnom planu atentata, izvršilaca je bilo šest. Nedeljko Čabrinović bacio je bombu na automobil u kome se nalazio Ferdinand. Bomba je eksplodirala iza automobila i lakše je ranila dva pratioca.

Prilikom povratka kolone Princip je izvršio atentat na prestolonasljednika, ali je pogodio i njegovu suprugu. Na suđenju je ustanovljeno da atentatori nisu imali namjeru da ubiju Sofiju Hotek.

Austrougarske vlasti su u toku istrage došle do saznanja da je oružje korišteno u atentatu doneseno iz Srbije. To je kasnije poslužilo za ultimatum Austrougarske Srbiji i objavu rata.

U vrijeme kada se dogodio atentat, Gavrilo je bio maloljetan i nije mogao biti osuđen na smrtnu kaznu, pa je dobio 20 godina zatvora.

Austrougari su poslali Principa u mračnu i hladnu tamnicu kazamata Terezin koji se nalazi između Praga i Drezdena. Okovali su ga, izgladnjivali, zabadali mu eksere u tijelo...

Neki svjedoci stražari pričali su da je Princip mučen tako što su ga stavljali u posebno bure koje je bilo puno ogromnih eksera i bodlja - bili su zakucani sa unutrašnje strane.

Gavrilo Princip umro je 28. aprila 1918. godine, malo pred kraj Prvog svjetskog rata. Pri kraju života zbog loših zatvorskih uslova, oslabio je i imao četrdesetak kilograma.

U unutrašnjosti ćelije smještene u tvrđavi Terezin danas se može vidjeti samo u zid ugrađeni okovi za koje je Gavrilo Princip bio vezan.

Na zidu ispred ćelije ugrađena je skromna ploča sa imenom zatvorenika, glavnog aktera sarajevskog atentata, koji je poslužio vladajućoj monarhiji da ultimatumom Srbiji započne jedan od najkrvavijih ratova u svjetskoj istoriji.

Nakon okončanja Prvog svjetskog rata, Principovi posmrtni ostaci su ekshumirani i preneseni u Sarajevo.

U Kapeli vidovdanskih heroja, na pravoslavnom dijelu groblja Koševo, sahranjeni su svi "mladobosanci".

Gavrilov pištolj i okrvavljena uniforma Franca Ferdinanda nalaze se u vojnoistorijskom muzeju u Beču.

Mada i danas postoje razne interpretacije atentata i razloga koji su do njega doveli, ostaju zapisane riječi Gavrila Principa izrečene tokom suđenja i navedene u zapisniku: "Nakon što je moj narod pokušao svim sredstvima, legalno ili ilegalno, da dobije pravdu i priznanje osnovnih ljudskih prava, Austrougarska je nastavila da gazi njegovu nacionalnost, jezik, kulturu, religiju, i sve što se smatra svetim, koristeći se korupcionim metodama, zastrašivanjem i primjenjujući silu".

Gavrilo Princip je tada objasnio da "nije ništa veći zločinac od Mađara, Italijana, Poljaka i Iraca, koji su se za iste ideale borili u 19. vijeku".

Posljednje pismo Gavrila Principa roditeljima

Ovo pismo Princip je roditeljima poslao iz Sarajeva 25. oktobra 1914. godine i, prije svega, zamolio ih da mu oproste na velikoj nesreći i žalosti koju im je nanio.

"Ja sam inače zdrav, no to ne znači ništa, da li sam bolestan ili mrtav - to mi je potpuno radi mene, svejedno - no meni je jedino žao Vas i cijeloga naroda zbog nesreće koja ga je snašla. Meni i mojim nesrećnim drugovima već je rasprava svršena, a u četvrtak će nam se proglasiti osuda.

Kakva će biti ne znam, ali bih najvolio da me na smrt osude. Ne mogu Vam pisati o svojim duševnim mukama, no to Vam i ne treba znati. Kako sam rekao - oprostite mi i pomirite se sa tim da mene više nema, a ja Vas volim i ljubim iznad svega srca i duše. Gledajte na svaki način da Nikicu školujete. Više ništa, nego bezbroj poljubaca Vama i svima koje poznam.

Mnogo Vas voli i poštuje Vaš sin, Gavrilo".

Posljednjih godina, na Vidovdan, u Istočnom Sarajevu održava se manifestacija "Principovi dani u Istočnom Novom Sarajevu", tokom koje predstavnici grada Istočno Sarajevo i opština u njegovom sastavu posjećuju spomen-kapelu Vidovdanskih heroja i polažu vijence na mjestu, gdje je sahranjen Gavrilo Princip i ostali članovi "Mlade Bosne", kao i na spomenik u parku "Gavrilo Princip" u Istočnom Novom Sarajevu.

Piše: Ognjen Begović