Protojerej Danilo Dangubić,
paroh dortmundski

"Reče Gospod priču ovu: „U jednoga bogatog čoveka rodi njiva. I razmišljaše u sebi govoreći: 'Šta da činim, jer nemam u šta sabrati ljetinu svoju? I reče: 'Ovo ću učiniti: srušiću žitnice svoje i sagradiću veće; i ondje ću sabrati sva žita moja i dobra moja; i kazaću duši svojoj: 'Dušo, imaš mnoga dobra sabrana za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se.' A Bog mu reče: „Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju od tebe; a ono što si pripremio čije će biti?" Tako biva onome koji sebi stiče blago, a ne bogati se Bogom." (Lk. 12, 16-21)

...

Post nije naše mučenje, naše oslabljivanje, nešto što treba da propatim da bih umilostivio "strogog" i "nedostupnog" Boga. Post je izraz naše potreba za slobodom i naše želje za navikavanjem na nesebičnost, na opštenje, na zajednicu.

Kao primjer odnosa prema tjelesnom postu, sjetimo se kako prvi hrišćani nisu samo apstinirali od određene hrane, nisu se samo uzdržavali već su, u onoj mjeri u kojoj su uspjeli da pobjede svoju slabost prema stomakougađanju, preostalu hranu davali potrebitima, siromasima, onima koji nemaju svakodnevne redovne obroke, i tek tada taj posni aspekt je bivao osmišljen. 

Tako se već i na samom nivou ishrane ispostavljao smisao posta u vaspostavljanju odnosa prema bližnjima. 

Što znači, post nije svrha sam sebi već vrhuni u budućoj stvarnosti Carstva, a ovdje i sad se manifestuje u oblagodaćenosti naše slobodne ličnosti koja bira da voli i zajedničari.

Cilj posta je da nakon oslobađanja od strasti, prvenstveno od gordosti, u nama zasija ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Njegov smisao je da nam se duhovna dioptrija, zamagljena egoizmom, razbistri kako bismo mogli u svom životu, življenju i životarenju, primjetiti pored sebe drugoga sa velikim "D" i drugoga sa malim "d", Boga i bližnjega.

Primjetili ste kako se u ovaj nedeljni dan i period posta, kao pripremu za dolazak Sina Božijega u tijelu, premudro ugradila redovna jevanđelska tema "o bezumnom bogatašu" i na jedan elegantan način nam protumačila samu suštinu posta.

Čovjek je stvoren kao kreativno biće, to je jasno. Ne nalazi se zlo u imetku kao izrazu čovjekove sposobnosti sticanja i stvaranja, već u našem nedostojnom odnosu prema njemu što jeste definicija svake naše strasti i zloupotrebe energije. Veliki Svešteni Maskim Ispovjednik strasti-grijehe naziva "nepravilnim kretanjem duše", dakle, zloupotrbom datosti. Ne smijemo, dakle, postati robovi strasti i stvari, ne smije ono što smo stekli da postane naš gospodar i barijera između Onoga po čijem liku smo sazdani.

Ako težim Carstvu Nebeskom, pokajno raspoloženje i posna filosofija života treba da ruše prepreka između mene i Tvorca, mene i drugih ljudi, mene ovoga i onoga mene kakvog me je Gospod zamislio.