Ljekari kažu da su za početak stvaranja kancera odgovorni virusi i mutacija ćelija, nasljeđe i različiti kancerogeni činioci, ali za napredovanje ili povlačenje bolesti najvažniji je naš imunološki sistem.
Kod velikog broja ljudi se tokom života razvije maligno žarište u organizmu ali ga čovjek zahvaljujući svojim odbrambenim snagama, i ne znajući šta se u njegovom organizmu dešava, potpuno savlada, na sličan način kao što živimo sa obiljem različitih bakterija i virusa u našem organizmu od kojih ne oboljevamo.
S obzirom na količinu istraživanja i dokaza da stanje naše psihe utiče na naše zdravlje, preko centralnog nervnog sistema, imunološkog i endokrinog sistema, smisleno je zapitati se kod kog tipa ljudi, ili pod kojim okolnostima, će se rak razviti do vidljivih manifestacija a kod kojih će se ugasiti.
Rak se pojavljuje onda kada je odbrambeni sistem savladan i ne izlazi na kraj sa različitim pretnjama.
Značajan akcenat u liječenju raka stavlja se na ljudsku volju, želju i odluku osobe da se liječi.
Naš imuni sistem prigušuju različiti psihički činioci, od kojih su najznačajnije potisnute emocije – dugotrajna žalost, doživljaj životne bezuspešnosti, bijes, ljutnja i često pominjani stres. Hronična izloženost konfliktnim situacijama, a posebno kada postoji konflikt između potreba, želja i mogućnosti rađa isto tako hroničnu frustraciju. Kada se ona ne može više savladati uobičajenim mehanizmima odbrane (racionalizacijama, projekcijama, sublimacijom) organizam se fizički razboljeva. Od raka najčešće oboljevaju depresivni ljudi, previše racionalni, uplašeni od emocija, siromašnih fantazija, psihički sputani i pasivni.
Čovjek mora biti spreman da svoje emocije straha, bijesa, tuge i krivice, koje godinama potiskuje, ispolji.
Ali, promjena stila života i odnosa prema sebi mnogima ne polazi lako za rukom. Mnogi ljudi bi na pitanje da li radije žele operaciju ili promjenu stila života radije odabrali operaciju.
Ona je kraća, i manje bolna opcija.
Rezultati istraživanja pokazuju da je vjerovatnoća preživljavanja veća kod pacijenata kod kojih se primjenjuju i psihoterapija i hemoterapija, nego kod onih gde se primjenjuje samo jedna od ovih metoda. Ono o čemu je važno da se pitaju pacijenti koji su odlučili da se suoče sa bolešću putem preobražaja svoje ličnosti, je svrha njihove bolesti, čemu im ona služi, šta im je donijela u životu, a šta odnijela, da li žele da žive, da li imaju dovoljno ljubavi u životu, kako su živjeli u poslednjih par godine prije pojave bolesti i sl. Poenta traganja za odgovarima na ova pitanja leži u preuzimanju odgovornosti za sebe i svoj život, i aktivno sudjelovanje u liječenju.
Ono zbog čega je psihoterapija ljekovita, individualna a naročito grupna, jeste i zbog odustajanje od ideje kojoj su mnoge žene sklone a koja je pothranjivana u našoj kulturi, da sve moraju i mogu same. Grupe podrške su jedan od načina da se osobe povežu sa onima koji se nalaze u sličnim problemima, izloženi složenoj i ozbiljnoj situaciji u životu, da razmjene iskustva i nedoumice.
Grupa je snažno, podružavajuće i humano sredstvo podrške na putu ka izlečenju i/ili oporavku od bolesti. Jer, bezuslovna ljubav prema sebi, a onda i prema drugima, koju je neophodno osloboditi, je najvažniji element našeg imunološkog sistema.
Marijana Ćurić, psiholog i TA praktičar
