Traumatska iskustva koja smo preživjeli, gubici, finansijska neizvjesnost, nezaposlenost, osjećaj egzistencijalne nesigurnosti i ugroženosti sa kojima živimo, mogu biti okidači za češće probleme u mentalnom zdravlju sa kojima se susrećemo.

Stručnjaci ističu da mentalno zdravlje može uticati i na našu radnu sposobnost, pa bi u tome mogao biti i odgovor na pitanje zašto su smetnje u mentalnom zdravlju od nedavno i drugi najčešći razlog za odlazak u invalidsku penziju u Srpskoj, odnosno za trajni gubitak radne sposobnosti.

Po zvaničnim podacima Fonda PIO RS, nešto više od petine ljudi koji su lani zbog bolesti morali da prestanu da rade i otišli u invalidsku penziju, imali su probleme s mentalnim zdravljem. Najčešće su to, ističu, psihoze, teža stanja depresije, ali i poremećaj povezan s traumama proživljenim u ratu, poznat kao PTSP ili posttraumatski stresni poremaćaj.

Po tim podacima, ovi problemi najčešće pogađaju ljude starosti oko 50 ili 60 godina, odnosno upravo one koje su 90-ih godina, u vrijeme kada je trebalo da rade i žive punim plućima, bili učesnici rata. Samo u prošloj godini, zbog različitih smetnji u mentalnom zdravlju, bez radne sposobnosti je ostalo 335 ljudi u Srpskoj.

– Kao razlog za odlazak u invalidsku penziju na prvom mjestu su karcinomi, kojih je u prošloj godini bilo više nego u prethodnom periodu, a razlog su u oko 27 odsto slučajeva. Slijede smetnje u mentalnom zdravlju, koje idu do 22 odsto, a kardiovaskularna oboljenja, koja su nekada bila prvi kao uzrok trajnog gubitka radne sposobnosti, sada su svedena na 16,8 odsto – rečeno je nedavno iz Fonda PIO RS.

Prevencija

Po nekim procjenama stručnjaka, svaka četvrta osoba u nekom periodu života bude pogođena nekim mentalnim problemom ili poremećajem. Zbog toga su, ističu, prevencija mentalnih poremećaja i promocija mentalnog zdravlja od ključne važnosti za svako društvo. Godišnje oko 30.000 ljudi u Srpskoj zatraži pomoć zbog problema s mentalnim zdravljem, a odrasli pacijenti se najčešće javljaju psiholozima ili psihijatrima zbog anksioznosti, depresije, te poremećaja izazvanih stresom. Često se otkrije da je sve to povezano i s pritiskom na radnom mjestu.

– Briga o mentalnom zdravlju može upravo da prevenira probleme u vezi s gubljenjem radne sposobnosti, ali je važna i u kontekstu života u porodici i svakom drugom kontekstu. Naravno da je i stres jako bitan faktor, ali treba znati i da je to kako reagujemo na njega individualno. Stres može da djeluje na ogranizam i ako postoje neki genetski faktori, određene ranjivosti, a i socijalni činioci mogu da dovedu do razvoja nekih poremećaja. To je još dosta neistraženo, ali može postojati i ta multifaktorska uslovljenost – kaže psiholog i psihoterapeut Tatjana Preradović Sjenica.

Smatra se da stres uzrokuje ili je okidač za čak 75 odsto bolesti kod ljudi, a u današnje vrijeme, kada smo izloženi nizu faktora kao što su osjećaj egzistencijalne ugroženosti, brze promjene, napredak tehnologije i brži prenos informacija, on postaje sve veći problem savremenog čovjeka.

Smrtnost

Mentalni poremećaji su jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih izazova u evropskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije, jer su vodeći uzrok invaliditeta u treći vodeći uzrok ukupnog opterećenja s bolešću, nakon kardiovaskularnih bolesti i karcinoma, podaci su Zavoda za javno zdravlje FBIH.

– Osobe sa mentalnim poremećajima umiru 20 godina mlađe od opšte populacije, a velika većina ovih smrti nije zbog specifičnog uzroka, poput samoubistva, već zbog drugih uzroka – navode u ovom Zavodu.

Stručnjaci kažu da se i sve više psihosomatskih bolesti može dijelom objasniti dugogodišnjom izloženošču stresogenim situacijama u kontekstu u kojem živimo, ali i time što nemamo adekvatne tehnike da prevladamo stresogene situacije. Uticaj psihičkih činioca na razvoj somatskih bolesti je, ističu, nesporan, kao i uticaj somatske bolesti na psihičko stanje pacijenta.

– Ako se osoba ne osjeća dobro, to može da utiče na njeno tjelesno stanje i obrnuto. Stres može djelovati na sve sisteme u tijelu, od gastrointestinalnog i kardiovaskularnog do dermatološkog, endokrinološkog i reumatološkog. Međutim, treba naglasiti kako ta tjelesna oboljenja nisu uvijek pod dovoljnim uticajem psihičkih faktora da bi se mogla klasifikovati kao psihosomatski poremećaji. U nastanku bolesti bitnu ulogu imaju nasljedni i faktori sredine, koji čine određeni organizam osjetljivijim na djelovanje stresa – ističe Preradović Sjenica.

Jedinstvo fizičkog i psihičkog zdravlja

– Neće svaka osoba sa emocionalnim teškoćama razviti psihosomatsko oboljenje, već to zavisi od niza faktora kao što su naslijeđene osobine, odrastanje, stresogeni životni događaji, prisutnost socijalne podrške, kao i psihološki mehanizmi odbrane. Svaki čovjek treba da bude svjestan jedinstva fizičkog i psihičkog zdravlja. Neophodno je voditi brigu o oba aspekta zdravlja kako bismo vodili kvalitetan i ispunjen život – kaže Tatjana Preradović Sjenica.

Po njenim riječima, stručnjaci u psihoterapijskoj praksi svjedoci su i da ima sve više ljudi koji nisu u stanju da prepoznaju, imenuju i adekvatno ispolje emocije.