Šta je autizam?

Rani znakovi autizma kod djece: Prepoznajte, ne plašite se, djelujte.

Autizam, ili poremećaj iz spektra autizma (ASD), složen je neurološko-razvojni poremećaj koji utiče na način na koji osoba komunicira, doživljava svijet i povezuje se s drugima. Iako se smatra „razvojnim poremećajem“, on nadilazi razvojni period djece i zapravo predstavlja celoživotno stanje – djete sa autizmom odrasta u odraslu osobu sa autizmom. Važno je razumjeti da autizam nije bolest, već drugačiji način razvoja i percepcije svijeta. Spektar autizma podrazumijeva široku raznolikost u simptomima, intenzitetu i sposobnostima. Neka djeca iz spektra imaju blage izazove u socijalnim interakcijama, dok druga mogu imati ozbiljnije poteškoće koje zahtijevaju intenzivnu podršku.

Autizam se smatra spektrom upravo zbog toga što obuhvata veoma različite obrasce ponašanja i sposobnosti. Na primjer:

• Neka djeca mogu imati poteškoće u govoru i biti neverbalna, dok druga mogu razviti jezičke vještine, ali imati ograničene socijalne interakcije.
• Neki pojedinci iz spektra mogu imati niske potrebe za podrškom s izraženim talentima u određenim oblastima, poput matematike, muzike ili vizualnih umjetnosti, dok drugi mogu imati značajne intelektualne teškoće.

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), simptomi autizma grupisani su u dvije glavne oblasti:

1. Poteškoće u socijalnoj komunikaciji i interakcijama, što uključuje izazove u razumijevanju socijalnih pravila, izražavanju emocija i razvijanju odnosa s drugima.
2. Repetitivni obrasci ponašanja, aktivnosti ili interesi, što se može manifestirati kroz ponavljajuće pokrete, opsesivne rutine ili preokupaciju specifičnim interesima.

Šta uzrokuje autizam?

Autizam je rezultat kompleksne interakcije genetskih i okolinskih faktora. Iako tačan uzrok nije u potpunosti razjašnjen, naučna istraživanja su pokazala:

• Genetski faktori igraju ključnu ulogu. Postoji veća vjerovatnoća da će dijete razviti autizam ako postoji porodična istorija ovog poremećaja. Ukoliko jedan jednojajčani blizanac (koji dijeli veliku većinu genetskog materijala sa svojim siblingom) ima poremećaj spektra autizma, šanse da ga ima i drugi rastu i do 60-90%, dok je kod dvojajčanih blizanaca (koji dele neki genetski materijal kao i bilo koji brat i sestra) ta šansa između 3-30%.
• Okolinski faktori mogu doprinijeti riziku, uključujući prenatalne faktore poput izloženosti određenim toksinima, starost roditelja a pogotovo starost oca, komplikacija tokom trudnoće (gestacijski dijabetes, infekcije tokom trudnoće), kao i komplikacije tokom porođaja (hipoksija ploda, cerebralni hematomi itd.)

Važno je naglasiti da nema dokaza koji povezuju vakcine s nastankom autizma. Ovo je široko prihvaćeno u naučnoj zajednici, a više od 20 studija potvrdilo je da vakcine nemaju nikakve veze s ASD-om (World Health Organization, 2023).

Rani znakovi autizma

1. Socijalna interakcija

Djeca sa ASD-om često pokazuju poteškoće u uspostavljanju odnosa s ljudima:

• Nedostatak reakcije na ime: Tipično, bebe do 12 mjeseci reaguju na svoje ime. Ako dijete ne pokazuje nikakvu reakciju, ili je ona rijetka, to može biti jedan od prvih znakova (Baranek, 1999).
• Izbjegavanje kontakta očima: Kontakt očima često je ograničen ili potpuno odsutan. Dijete može izbjegavati gledanje u oči čak i tokom važnih interakcija poput hranjenja.
• Odsustvo recipročne interakcije: Djeca s autizmom rijetko pokazuju interes za igru s roditeljima ili vršnjacima. Na primjer, ne dijele igračke niti traže pažnju odraslih. Mogu tražiti (time što Vas vuku za ruku) da sjedite pored njih i da ih gledate kako se oni igraju, ali će često pokazivati otpor ukoliko pokušate da se uključite, a pogotovo ukoliko pokušate da vodite igru i menjate njihovu ideju.
• Nedostatak iskazivanja facijalnih ekspresija i dijeljenja emocija: Dijete može djelovati nezainteresovano za tuđe izraze emocija, poput radosti ili tuge, i isto tako ne iskazivati sopstvene emocije kroz facijalnu ekspresiju i kontakt pogledom. Često je prisutno iskazivanje emocionalnih krajnosti (iznimne sreće ili iznimne tuge) uz izostanak adekvatne facijalne ekspresije za druge, suptilnije, emocije poput stida, zbunjenosti, razočaranja itd. 

2. Komunikacija

Problemi u razvoju verbalnih i neverbalnih komunikacijskih vještina često su očigledni kod djece s autizmom:

• Nedostatak gestova: Dok dijete nema sposobnost govora, gestovi su dominantan način komunikacije i interakcije djeteta sa svojom okolinom. Kod djece u spektru autizma pokazivanje prstom u cilju potraživanja ili deljenja interesovanja često izostaje, ili se javlja tek nakon što dijete biva uključeno u proces logopedske ili defektološke stimulacije. A čak i tada, ono biva ređe u poređenju sa djecom neurotipičnog razvoja.
• Kašnjenje u razvoju govora: Djeca s autizmom koja imaju niske potrebe za podrškom često ne koriste jednostavne riječi do 16 mjeseci, niti prave jednostavne rečenice do 24 mjeseca, dok kod druge djece sa izraženijim potrebama za podrškom produkcija govora zna biti odložena i do 36 meseci i više.
• Eholalija: Ponavljanje riječi ili fraza koje dijete čuje, bez razumijevanja njihovog značenja i njihove upotrebe u komunikativne svrhe. Često se javljaju i odložene eholalije (metalalije) u vidu produkcije riječi, rečenica iz pjesmica, crtanih filmova, priča koje je dijete nekada čulo.
• Monotoni ili neobičan ton glasa: Glas može zvučati robotski, zaravnjeno, ili nasuprot tome izazito pjevljivo, te dijete doslovno „skida“ intonaciju fraza koje je nekada čulo.

3. Ponašanje

• Repetitivni pokreti: Dijete može neprestano mahati rukama, ljuljati se ili okretati oko svoje ose, vrtjeti objekte koji nisu za to namenjeni, balansirati objekte koji nisu za to namenjeni, zagledati svoje prste pod neuobičajenim uglovima itd.
• Opsesivne rutine: Svaka promjena u rutini može izazvati tjeskobu ili uznemirenost (put kojim se ide, redosled aktivnosti u toku dana, problemi prilikom prelaska sa jedne aktivnosti na drugu).
• Usmjerenost na detalje: Dijete može satima proučavati specifičan dio igračke ili objekta, poput točka na automobilu, lampice na knjizi, ventil od radijatora itd.

4. Senzorna obrada

Djeca s autizmom često reaguju preosjetljivo ili smanjeno na senzorne stimuluse:

• Preosjetljivost: Reakcije na glasne zvuke, jaka svjetla ili određene teksture mogu biti pretjerane. Česti su problemi u odbijanju različite hrane, i javljanje takozvane „bež“ dijete gde djete jede „bež“, najčešće krckavu hranu (čips, smoki, pohovano meso, pomfrit, hljeb itd.).
• Smanjena osjetljivost: Dijete možda ne reagira na bol ili ekstremne temperature.

Igra djece iz spektra autizma

Igra je ključni aspekt dječijeg razvoja jer potiče socijalne, emocionalne i kognitivne vještine. Kod djece iz spektra autizma, igra se često razlikuje od igre tipično razvijene djece:

1. Odsustvo simboličke igre: Djeca s autizmom rijetko se pretvaraju da lutka jede ili da igračka automobil vozi. Oni se obično fokusiraju na fizičke osobine igračke, poput teksture ili zvuka. Kod djece koja vremenom razviju simboličku igru, ona često bude u skladu sa njihovim specifičnim interesovanjima i biva u vidu proigravanja različitih scena ili priča iz crtanih filmova ili knjiga.
2. Repetitivna igra: Djeca mogu neprestano vrtjeti točkove igračaka, slagati predmete u istom obrascu ili ponavljati specifične radnje ili sekvence aktivnosti.
3. Samostalna igra: Djeca iz spektra autizma često preferiraju da se igraju sama, bez uključivanja drugih. Na primjer, mogu provoditi sate slažući slagalice bez potrebe za interakcijom. Sa druge strane, ponekad kroz tretman mogu tražiti da budete pored njih ali da oni budu ti koji vode igru bez Vašeg uplitanja. Takođe, ponekad samostalna igra može biti veliki izazov, te da dijete nema samostalnu ideju za igru i da zato zahteva da Vi budete tu i osmišljavate igru za njega. Zajednička suština gore navedenih mogućnosti jeste u rigidnosti.
4. Intenzivni interesi: Dijete može biti usmjereno na određene predmete ili aktivnosti, poput proučavanja ventilatora ili slaganja istih kockica. Može tražiti iznova i iznova nove gumene dinosauruse, ili životinje. Može željeti sve igračke ili svu garderobu na motiv autića Munje ili nekog drugog lika iz crtanog filma. Sam interes može biti neprikladan prema svom kvalitetetu (dijete od tri godine koje svuda traži kablove i ventilaciju) ili prema svojoj frekvenciji (stalni razgovori o npr. autima, marke auta, vrste auta, igračke auta, majice na aute itd.)

Značaj ADOS i ADOS-2 u dijagnostici autizma

ADOS (Autism Diagnostic Observation Schedule) odnosno njegova novija verzija ADOS-2 su zlatni standard u dijagnostici autizma. Ovi alati omogućavaju stručnjacima da sistematski procijene djetetovo ponašanje kroz strukturirane aktivnosti, uključujući igru, komunikaciju i socijalne interakcije.

Zašto je ADOS-2 važan?

• Standardizacija: ADOS-2 omogućava objektivno mjerenje ključnih simptoma autizma, smanjujući subjektivnost u dijagnozi.
• Procjena kroz igru: Alat uključuje zadatke prilagođene uzrastu i nivou razvoja, koji omogućavaju uvid u socijalne vještine i obrasce ponašanja djeteta.
• Podrška tačnoj dijagnozi: Rezultati ADOS-2 pomažu stručnjacima da razlikuju autizam od drugih razvojnih poremećaja.

ADOS-2 uključuje 5 različitih modula prilagođenih uzrastu i govornim sposobnostima djeteta, omogućavajući dijagnozu već od 12 mjeseci starosti. Za razliku od drugih skrining testova poput M-CHAT ili CARS ili GARS-3, ADOS-2 nije skrining instrument, već opervacioni dijagnostički protokol koji sprovode obučeni profesionalci.

 Autizam nije stanje koje treba posmatrati s predrasudama ili strahom. Svako dijete iz spektra autizma ima svoje jedinstvene sposobnosti i potencijale. Prepoznavanje ranih znakova autizma omogućava pravovremenu dijagnozu i terapijske intervencije, što može značajno poboljšati kvalitet života djeteta i njegove porodice.

Međutim, važno je naglasiti da roditelji ne treba da donose zaključke na osnovu samo jednog simptoma. Pojedinačni znakovi, poput kašnjenja u govoru ili izostanka kontakta očima, mogu biti dio šireg razvojnog obrasca ili čak privremeni razvojni izazov. Ono što je ključno jeste da se simptomi sagledavaju u cjelini, uz pomoć stručnjaka koji će procijeniti čitavu kliničku sliku. Na primjer, dijete koje pokazuje ograničenu simboličku igru, izbjegava kontakt očima i ima repetitivne pokrete, može imati potrebe za detaljnijom procjenom, čak i ako pojedinačni simptomi djeluju blagi.

Ako prepoznate više od jednog znaka opisanog u ovom tekstu ili imate osjećaj da razvoj vašeg djeteta ne ide uobičajenim tokom, obratite se stručnjaku – pedijatru, logopedu, psihologu ili defektologu. Dijagnostički alati poput ADOS-2 pomoći će u sveobuhvatnoj procjeni djetetovog ponašanja i identifikaciji njegovih potreba.

Roditelji su prvi i najvažniji saveznici svog djeteta. Rana intervencija kroz terapije, podršku porodice i inkluzivne programe obrazovanja može značajno unaprijediti djetetove socijalne, komunikacijske i kognitivne vještine. Dijagnoza nije kraj, već početak puta prilagođenog razvoju i potrebama vašeg djeteta.

Vaša pažnja, strpljenje i posvećenost su ključni za djetetov uspjeh. Ako imate bilo kakve sumnje, ne oklijevajte da potražite stručno mišljenje – čak i najmanji korak ka razumijevanju i podršci vašem djetetu može napraviti veliku razliku u njegovom životu.

Napisali i priredili : msc Kristina Galić, master defektolog, ADOS-2 praktičar

Bojan Radović, profesor specijalne edukacije i rehabilitacije, praktičar terapije igrom, reedukator psihomotorike, Marte meo terapeut, praktičar RE i KB terapije.