Bosanskohercegovačko javno mnjenje kao prostor u kom se izmisli, odsanja izjavu Sanje koju na osnovu toga toga osuđuju i traže njenu smjenu.

Ovu izjavu „Ukratko, Dario Kordić, niti bilo koji drugi ratni zločinac nakon odslužene kazne to više nije, kazala je ministrica.“ novinari su izmislili da bi omogućili dežurnim bošnjačkim kritičarima iznošenje stavova koje Bošnjaci vole da čuju.

Ukratko, Sanja nije ovo rekla, ovo su prorekli novinari!

Proricanje, sanjanje i iznošenje lažnih informacija kao dio medijskog rata, sataniziranja i demoniziranja drugih i drugačijih.

Pitanje socijalizacije i rehabilitacije pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca pokrenula je Sanja Vlaisavljević federalna ministica kulture i sporta tokom svog nastupa na TV N1, gdje je zatražila pravo na socijalizaciju i rehabilitaciju pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, koji je nakon izdržavanja kazne pušten na slobodu.

- On mora biti rehabilitovan u društvo, on je odslužio kaznu, bilo ko. Evo, Sanja Vlaisavljević je odslužila kaznu za ratni zločin. Šta sad vi mislite, trebamo li Sanju Vlaisavljević poslati na Goli otok nakon odslužene kazne jer ona više ne zaslužuje da bude ljudsko biće zato što je bila suđena i presuđena za izvjesno - izjavila je Vlaisavljević.

Pojedini bošnjački novinari i komentatori doživjeli su nirvanu sanjajući da je Sanja izjavila da se osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću briše iz evidencije ratnih zločina podatak da je on osuđeni ratni zločinac.

Ovo je još jedan od primjera gdje se bošnjački novinari i komentatori neodgovorno razbacuju izjavama, pojmovima, i na „taj način traži politička moć u nepostojećoj ulozi žrtve...Pojmovi koji bi trebali izazvati strah, empatiju i sablaziti javnost“, kako je još 2018. godine opisao ovu pojavu kolumnista „poskok.info“, Ivan Pepić.

Pregledao sam pažljivo i preslušao intervju i nisam našao njenu izjavu da ona traži rehabilitaciju ratnog zločinca Darija Kordića u skladu sa članovima (12, 440. 442 i 443) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hecegovine koji normiraju prava na rehabilitaciju nepravedno osuđenih osoba, to jest da se iz kaznene evidencije briše podatak da je Dario Kordić osuđeni ratni zločinac.

Sanja Vlaisavljević je izjavila: „Postoje klauzule koje kažu da oni koji odsluže svoju kaznu moraju biti socijalizovani i rehabilitirani.“

Za mene klauzule koje garantuju socijalizaciju i rehabiitaciju osuđene osobe nalaze u Članu 121 Krivičnog zakona  Federacije Bosne i Hercegovine gdje stoji:

„Rehabilitacija

Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava, osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude.“

Nisam upoznat da li u pravosnažnoj presudi Dariju Kordiću postoje klauzule koje ograničavaju njegova prava, koje se moraju primjenivati.

Ako toga nema u presudi on Dario Kordić, danas osuđena osoba uživa sva prava utvrđena ustavom, zakonom i drugim propisima i može sticati sva prava i slažem se sa Sanjom da mu se kroz proces socijalizacije to treba omogućiti.

Po meni težište je na društvu, na političarima koji ne smiju omogućiti bilo kom osuđeniku za ratne zločine da se bavi poslovima koji ugrožavaju prava i slobode drugih ljudi, ili koji mogu da ugroze druga prava i društvene vrijednosti koje su garantovane i zaštićene ustavima i međunarodim pravom. Ne smije im  se dozvoliti da javno šire ideje i zagovaraju događanja zbog kojih su osuđeni.

Ponekad moral i običajno pravo, pravo da poštujemo druge, da ne vređamo, ovaj put istinske žrtve rata, što nije zakon ali je više od zakona, daju za pravo i obavezu političarima da donesu značajne odluke, koje nisu zasnovane na pravu, kojima se održavaju, poboljšavaju međuetnički odnosi u Bosni i Hercegovini.

Autor: Dušan Šehovac