U domaćinstvu Ljubiše Rackovića iz Rogatice “vesela mašina” radi punom parom i “guta” najbolje plodove.

Nekada velika druženja prijatelja i komšija oko kotla u mnogim selima polako postaju prošlost u doba korone, ali starinski način kuvanja rakije i dalje teče. Jedan od čuvara ove tradicije je Racković, vodeći voćar u rogatičkom kraju, koji se, za razliku od mnogih, može pohvaliti odličnim rodom, naročito šljive.

Ovaj vrijedni domaćin u dva voćnjaka ima više od 800 stabala voća, čije će plodove uglavnom pretočiti u rakiju.

- Jedan voćnjak je na obali rijeke Rakitnice, dok sam drugi podigao kod naselja Borač. Šljiva je “osvojila” oko 85 odsto voćnjaka, a ostalo su jabuke i kruške viljamovke - istakao je Racković, koji je i poznati drvoprerađivač.

Za njega ovog ljeta nije bilo predaha, kako je voće pristizalo, tako je ložio kazan. Njegovi voćnjaci dali su oko šest tona šljive, ali to nije sve. U drugom kolu kupljenja šljive, kako je kazao, očekuje još više kvalitetnih plodova, od kojih će takođe praviti čuvenu šljivovicu.

Prema njegovim riječima, bez kvalitetnog voća nema ni dobre kapljice, a prije nego što završe u rakijskom kazanu, objasnio je on, šljive odleže u kaci za vrenje.

- Do sada ubrano voće završilo je u kacama za rakiju i uveliko je počela da radi “vesela mašina”. Moje su šljive, kruške i jabuke, moj je i kazan. Rakiju pečem isključivo ja. Tako radim već godinama, pa i ove. Planiram da pečem rakiju svakog dana, do posljednjeg kazana, odnosno negdje do druge polovine oktobra, a možda čak i duže - kazuje Racković.

U njegovom posebno uređenom prostoru za skladištenje rakije već se iz prošle i ranijih godina nalaze bar dvije, tri tone rakije.

- Ova rakija je jačine najmanje 43 stepena. Možda ima i više, nikako manje. Dio bih rado prodao, ali čekam kupca i isplativu cijenu, što ova sadašnja nije - rekao je Ljubiša Racković dok je ložio vatru pod jednim od brojnih kazana iz kojeg će poteći stara dobra šljivovica.