Šavarš Karapetjan je 1976. imao 23 godine i bio je sportska zvijezda SSSR-a. Kako i ne bi, kada je do tada 11 puta rušio svjetski rekord, 17 puta bio prvak svijeta, 13 puta evropski šampion i sedam puta prvak SSSR-a u podvodnom plivanju.

Karijera mu je bila na vrhuncu i ništa ga nije moglo zaustaviti. Bio je šampion.

Sve dok jednog dana….

Šavarš je 16. septembra 1976. godine, kao i obično, džogirao duž brane u Erevanu u Jermeniji. Odjednom, vozač trolejbusa sa 52 putnika izgubio je kontrolu i uletio u 10 metara duboku vodu.

Skok u ledenu vodu, pravo do autobusa koji je potonuo, zauvijek će mu promijeniti život. Svuda oko njega se podigao veliki mulj, vidljivost gotovo da nije postojala. Jedino što je uspio uočiti bilo je da su sva vrata i prozori zatvoreni. Vođen čudesnom željom da  spasi putnike iz te smrtonosne klopke, stopalima je lomio zadnje staklo na trolejbusu.

Uspio je, zgrabio je prvu osobu koju je mogao da razazna u toj tmini, izronio i dao bratu Kamu Karapetjanu, da je iz vode položi na suvo. 

Većina putnika je od siline udara ostala bez svijesti. Kasnije su se stručnjaci složili da niko osim Šavarša ne bi mogao da uradi ono što je on uradio.

Šavarš je proveo više od 20 minuta u ledenoj vodi, 30 zarona. Izvukao je 30 od 92 putnika, od kojih je dvadeset preživjelo.

Dok je, po ko zna koji put uskakao u vodu, prolaznici su vidjeli da je i on povrijeđen. Kada su ga kasnije upitali šta je bilo najstrašnije, Šavarš je odgovorio: ”Znao sam da mogu da zaronim ograničen broj puta i plašio sam se da ću pogriješiti. Dole je bilo toliko mračno da ništa nisam mogao da vidim. Jednom sam izvukao sjedište umjesto putnika… Mogao sam da spasim još jedan život. To sjedište me još uvijek progoni u snovima”.

Dok je izvlačio tridesetu osobu, Šavarš je izgubio svijest. Spašavajući tuđe živote zadobio je zapaljenje oba plućna krila i trovanje krvi. Ljekari veoma dugo nisu znali da li će preživjeti. Život mu je visio o koncu, bez svijesti je bio 46 dana.  Probudivši se, saznao je da je njegovoj sportskoj karijeri došao kraj.

Međutim, to nije cijela priča o ovom nevjerovatnom čovjeku.

Devet godina kasnije, 19. februaru 1985. godine, Šavarš se zadesio u blizini sportsko-koncertni kompleks u Erevanu kada je izbio požar.

Opet ne oklijevajući, odmah je pojurio da pomogne ljudima u plamenu i vatrogascima.

I ponovo – višestruke opekotine i dug oporavak u bolnici.

Danas, Šavarš vodi tih i povučen život.

Ima malu radionicu za cipele u Moskvi, koja se zove “Drugi udah”.  Baš kao što je on poklonio udah i spasio život 20 ljudi.

Šavarš je dobitnik nagrade "Red simbola časti" SSSR-a. Odlikovan je i medaljom "World Fair Play", a od 1978. godine jedan asteroid nosi njegovo ime.