Kada je nekoliko stotina logoraša, u kišnu nedJelju 22. aprila oko deset časova, 1945. godine, krenulo u proboj ustaškog logora Jasenovac, Mile Ristić iz potkozarskog sela Miljevići likvidirao je stražara, uzeo njegov puškomitraljez i rafalnom paljbom štitio „žive kosture”, odlučne da se domognu slobode. Prije toga, već na prvom koraku, mnogi logoraši su ubijeni. Proboj je dugo pripreman u potpunoj tajnosti. Konačna odluka donesena je 21. aprila, dan prije proboja. Za vođu je određen Ante Bakotić, hemijski tehničar iz Sinja, koji je u logor doveden 1942. godine. U pripremi proboja, osim Ante Bakotića i Mileta Ristića, učestvovali su Ljubo Vranješ, Čedomil Huber, Dragutin Škrgatić, Pavao Kulaš, dr Petar Krstić, Rade Kesić, Rajko Stojaković… Prema navodima Dejana Motla, istoričara u Spomen-području Donja Gradina, u proboj je krenulo 600, a preživjelo 90 logoraša.
- Stražari su na njih zapucali iz više pravaca. Tu su se nalazili bunkeri iz kojih su ustaše, mitraljeskom vatrom i bombama ’kosile’ logoraše. Mile Ristić je onesposobio bunker pored glavne kapije. Oteo je puškomitraljez, likvidirao ustašu i borio se, dok je imao municije - navedeno je u nedavno objavljenoj knjizi „Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945”, čiji su autori Dejan Motl i Tanja Tuleković.
Preživjeli logoraš Mihailo Marić takođe je svjedočio o proboju logora. Detaljno je opisao ulogu Mileta Ristića:
- Ustaša je na kapiji postavio mitraljez i ubijao sve koji su nailazili. Mile Ristić mu se, neopaženo privukao, dopuzao i zaskočio s leđa. Ubo ga je nožem. Vidio sam to. Bio sam četvrti iza njega. Ristić je zgrabio mitraljez, iznio van kapije i okrenuo prema izvidnici. Pucao je po ustaškim stražarima, po bunkerima i osmatračnicama. Sve ih je onesposobio, a logorašima obezbijedio put do slobode.
Kada je Ristić, hrabri partizan koji je avgusta 1942. godine ranjen na Kozari, potom zarobljen i odveden u Jasenovac, ispucao sve metke, bacio je puškomitraljez u Savu i pobjegao. O tim događajima, dopisniku „Politike” je 2017. godine, dvije godine prije smrti, svjedočio Ilija Ivanović, u to vreme posljednji živi učesnik proboja logora u Jasenovcu.
- Sjećam se, kada smo krenuli u proboj, Ante Bakotić je uzviknuo – drugovi naprijed, sloboda ili smrt. Provalili smo vrata, jurnuli vani. Na prozore, na vrata, svuda, kidisali su živi kosturi. Rafali su odjekivali sa svih strana, ali oni nisu odustajali. Jedni su ginuli, a drugi gazili preko njih, pa i oni padali, kao snoplje žita. Stotine logoraša išlo je u sigurnu smrt ili u slobodu. A onda je Mile Ristić oteo ustaški puškomitraljez i vatru usmjerio na drugu stranu. Započela je unakrsna borba. Herojski se borio, sve dok je imao municije - ispričao je Ilija Ivanović iz Gornjih Podgradaca.
Izbjegao je bunkere, vanjsku odbranu logora, preplivao kanal Strug, mokar i bos protrčao kroz minsko polje... I spasio se. U tome nije uspio Ante Bakotić, poginuo je među prvima. Imao je samo 24 godine.
- Neko uvijek preživi da ispriča istinu o sebi i o drugima. Jedan od tih svjedoka sam ja - govorio je Ivanović 16. jula 2017. godine, na svečanosti u Miljevićima, prilikom otkrivanja biste Mileta Ristića, rad slikara Mladena Stajčića iz Nove Topole. Na bisti, osim datuma rođenja i smrti (1920–1980), piše „heroju proboja logora Jasenovac za vječno sjećanje”.
- Gledajući često sunce kako izlazi iza oblaka, stalno sam gajio nadu i vjeru u čudo, da ću se spasiti. Zar da sutra ne vidim taj izlazak. Gledao sam i plave visove Kozare u daljini. Tamo su Podgradci, moje selo. Tamo je sloboda. Tamo su majka, sestre, brat. Kako je to blizu. Brzo bih stigao, za pet do šest sati pješke. Zar će me ubiti? Zašto? Nisam ništa zgriješio. Nisam nikome zla učinio - kazao je Ilija, ispred Ristićeve biste u Miljevićima. Ovaj bivši učitelj u potkozarskim selima i srednjoškolski profesor u Zenici, u Jasenovcu je proveo nešto manje od tri godine. Zatočen je u trinaestoj, a pobjegao u šesnaestoj, velikim čudom, kako je rekao i još većom zaslugom Mileta Ristića.
Poslije bijega iz Jasenovca, Ristić je pristupio Jugoslovenskoj armiji. Nakon rata odlikovan je Ordenom za hrabrost. Živio je u Miljevićima i bavio se poljoprivredom. Nije imao posebnih privilegija, niti ih je tražio. Život je okončao 4. maja 1980. godine, skokom sa prozora bolnice u Gradišci, gdje je bio na liječenju zbog kardioloških smetnji. Tako su Miljeviće, rodno selo heroja bez ordena, u istom danu, stigle dvije tragične vijesti, O Titovoj i Miletovoj smrti. Njegovi najbliži ispričali su da se na ovaj korak odlučio poslije vijesti o Titovoj smrti, uvjeren da će doći do raspada Jugoslavije, koju je stvarao, da će opet nastupiti teško vrijeme, masovno stradanje i protjerivanje njegovih Kozarčana, da će opet biti probuđeni zli duhovi prošlosti. A on to nije mogao podnijeti.
Poslije 37 godina, prilikom otkrivanja biste, Zoran Adžić, gradonačelnik Gradiške, rekao je:
- Ovdje smo da ispravimo veliku istorijsku nepravdu. Otkrivanjem biste Miletu Ristiću, odali smo priznanje čovjeku koji je uspio da savlada ustaškog stražara, omogući proboj i spasi svjedoke o najvećem genocidu nad srpskim narodom. Bez tog podviga istorija srpskog naroda bila bi uskraćena za mnoge dokaze i svjedočenja.
Milorad Bukva, predsednik SUBNOR-a Kozarske Dubice, smatra da se o herojima iz srpske istorije, kao što je Mile Ristić, govori rijetko, uglavnom jednom godišnje: O našim žrtvama i našim herojima treba uvijek govoriti i čuvati sjećanje. U Jasenovcu i Donjoj Gradini ne treba držati političke govore nego popraviti oštećene spomenike, izgraditi memorijal, pokositi travu iznad masovnih grobnica.”
Simo Brdar, bivši kustos Memorijalnog centra Jasenovac i dugogodišnji direktor Spomen-područja Donja Gradina kazao je za „Politiku” da je Mile Ristić vulkan istine, magma civilizacije čija energija sjećanja ključa u Donjoj Gradini.
Preživjelo 169 logoraša
Ukupno je logorske strahote i mučenja u Jasenovcu preživjelo 169 logoraša, 90 u proboju iz sektora Ciglane, 12 iz Kožare, dvoje je pobjeglo prije proboja, osmoro se sakrilo u Ciglani za vrijeme proboja, po 11 iz ustaške bolnice i Brzog sklopa, 14 iz istražnih zatvora u mjestu Jasenovac, šestoro sa logorskih ekonomija i 15 iz logora Stara Gradiška koji je bio u sastavu Jasenovca, navedeno je u „Knjizi o poslednjim jasenovačkim logorašima” Dejana Motla.
