Priča o jednom srpskom selu u kojem se vijekovima pronosi priča o jednom prokletstvu koje se, kako mnogi smatraju, prije deceniju i obistinilo.

Kada se iz 700 kuća u selu Topola kod Jagodine na Kosovski boj pojavila samo sedmorica muškaraca car Lazar ih je prokleo da nikada u selu ne bude više od sedam kuća.

- Mi smo bili pod Vukom Brankovićem. On je odveo odavde mnogo ljudi u boj na Kosovo, tako da su se na knežev poziv odazvala samo sedmorica konjanika. Kada je knez Lazar to saznao, rekao je - “neka toliko kuća i ostane u selu”.

Ovako je govorio sada pokojni Milenko Andrejić, čije riječi prenosi šačica ljudi koji je ostala u ovom „ukletom” selu. Kletva se, kažu, obistinila 2010. godine, od kada je „živo” samo sedam domova. Čak i ako se neko doseli, druga kuća se zatvori. I tako tavori Topola, udaljena samo 17 kilometara od Jagodine na putu ka Rekovac.

Tačno 700 godina pošto je izrekao kletvu, u selu zatičemo brojne napuštene kuće obrasle u travu, zagušene višegodišnjim puzavicama, razbijenih prozora, zaključane zarđalim katancima, sablasne čak i usred dana.

Ima nešto u toj kletvi. Seosko predanje prenosi se s koljena na koljeno i gotovo da nema čovjeka koji ne vjeruje u kletvu kneza Lazara, izrečenu 27. juna 1389. godine, uoči Vidovdana i boja na Kosovu.

- Neki vjeruju da se njegova kletva, odnosno poziv i prijetnja, obistinila baš zato što su kazani uoči velikog pravoslavnog praznika Vidovdana – kaže Slavko Obradović, nekadašnji zamjenik predsjednika MZ Medojevac i Topola.

On dodaje da ovo selo nikada nije imalo autobusku liniju, školu, prodavnicu, kafanu. Nema ni mjesnu kancelariju, već samo predstavnika koji glasa u susjednom Medojevcu. Iako je šezdesetih godina prošlog vijeka bilo više đaka nego u susednom Medojevcu, selo nije imalo školu. Slavko kaže da je najbrojnija bila porodica Andrejić. Sedmoro braće imalo je 45 potomaka, a sada su ostala samo tri.

Goran Vukadinović, bivši predsjednik, sada član mjesne zajednice, još više vjeruje u predanje. On kaže da su stari pričali da je Topola nekada imala 10 kilometara u prečniku i 700 domaćinstava.

- Selo je bilo toliko veliko da je mačka bez problema, prelazeći s krova na krov, mogla da obiđe cijelo selo - kaže Vukadinović.

Dugo nisu imali ni put. Milenko Andrejić pričao je da je „delegat u komuni” sedamdesetih godina prošlog vijeka izborio da iz majdana dobiju 2.000 kubika kamena za put.

- Pričao mi je da su ga ručno razvlačala čak i djeca sa roditeljima – priča Vukadinović.

Za kletvu je čula i Verica Avramović (61) koja u posljednjoj kući u selu, na vrhu brijega, živi sa suprugom Gradomirom i svekrvom Dobrilom (88). Ona kaže da nečega sigurno ima, jer su se zatrle mnoge kuće.I dok on sumnja u predanje, mještani okolnih sela vjeruju u njega. Jedan od njih je Nikola Lukić iz Medojevca koga smo sreli u Topoli.

- Čuo sam da ih je car Lazar prokleo da koliko ih je došlo u boj, toliko porodica i da ih ostane u selu. Tako i jeste. To znaju svi iz okolnih sela – rekao nam je Lukić. I Nenad Petrović iz Dragoševca vjeruje u predanje. On kaže da ne zna da li se ono baš obistinilo, ali zna da u selu ima malo ljudi. Da li zbog kletve ili loših životnih uslova, ovdje živi 15 ljudi.