Irski pisac Semjuel Beket /1906-1989/, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i autor drame "Čekajući Godoa", najznačajnijeg dramskog teksta epohe, umro je na današnji dan.

U Beketovim djelima dominira raspad građanskog društva, dehumanizujuća slika čovjeka i beznadežna situacija neobičnih bića na kraju svijeta i vremena, što simboliše apsurdnost ljudske egzistencije.

Živio je u Francuskoj i pisao na francuskom, smatrajući da se tek na stranom jeziku može pisati bez stila, što je bio njegov ideal.

Beket je napisao i roman "Marfi", te narativnu trilogiju "Moloa", "Malone umire" i "Neimenljivi", kao i drame "Kraj igre", "Posljednja traka", "Igre bez riječi", "Srećni dani", "Igra" i "Ne ja".

Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Semjuel Beket u svim svojim djelima daje krajnje pesimističku viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno trajanje ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa.

Da bi prikazao apsurdnost takvog života i čovjekovu bespomoćnost, Beket napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet i mijenja ih nizom scena koje se ponavljaju sa malim varijantama, a likove svodi na groteskne i stravične marionete - nijemi, slijepi, gluvi...

Semjuel Beket je bio prijatelj sa Džejmsom Džojsom, kojem je jedno vrijeme bio lični sekretar.

Beket je 1969. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Najznačajniji je kao pisac pozorišnih komada i jedan od glavnih predstavnika teatra apsurda. Napisao je i nekoliko romana, ali svjetski uspeh postigao je sa dramama.