S puno ljubavi, razumijevanja i međusobnog poštovanja, supružnici Kovačević, Andrija (102) i izabranica njegovog srca Sofija (92), već 73 ljeta "plove" bračnom lukom, i danas, mada u poznom životnom dobu, jedno drugom su najčvršći oslonac!

Tako je bilo od prvog dana zajedničkog života, sada već dalekog 21. novembra 1949. godine u njihovom rodnom Nevesinju, i očuvalo se do današnjih dana u Novom Sadu, gdje su ratnih devedesetih stigli iz rodne Hercegovine.

Još uvijek krepki, bistrih misli i dosta očuvanog zdravlja, simpatični vremešni Kovačevići, odmah na početku razgovora za "Novosti" vele da tajni recept za dugovječan brak nemaju. Ipak, savjetuju bračnim drugovima da budu dobri jedno prema drugom, i da znaju kada treba da popuste.

- Jesam, boga mi, ja mom Andri dosta toga popuštala. Evo ga, neka kaže - iskreno će simpatična baka Sofija, gledajući u svoju prvu i jedinu ljubav u životu.

- Bila sam u teretu, radila i muški i ženski posao, ali sam muža dobro pazila, a i on nije bio loš za mene. Nismo se svađali i nikada nije povisio ton na mene. Puno razumevanja smo imali jedno za drugo, a imamo ga i dalje. Danas se svašta dešava, tuku se, svađaju, razvode...

Mada slabije čuje, deda Andrija, pažljivo upijajući svaku Sofijinu riječ, vragolasto dodaje da je i on znao da ućuti kada se ona naljuti.

- Moja Sofija je bila izuzetno lepa devojka i zato sam se zagledao u nju - otkriva Andrija šta se dešavalo u rodnom Nevesinju dok je momkovao.

- Kad sam video tu lepotu, hteo sam je odmah poljubiti. Verujem u veliku ljubav, i nikada moju ženu nisam prevario, niti bih to ikada učinio. Vredna je bila, lepo kuvala, pravila kolače, podizala naše troje dece, sina i dve kćeri, brinula o svemu. Uz sve to, bila je i dobar ekonomista.

Prisjećajući se davno prošlih vremena i mladalačkih dana, Kovačevići se i danas, poslije 73 godine bračnog života, sjećaju tog Aranđelovdana 1949. godine kada su se jedno drugom zakleli na vječnu ljubav i u dobru i u zlu. Vjenčanje je obavljeno u opštini pred matičarem, ali je Andrija, iako komunista i učesnik u Drugom svjetskom ratu, pristao da svojoj ljubavi ispuni želju i da poslije građanske ceremonije, sveštenik očita očenaš.

Zaslugu za dugovječnost njihovog braka, kako vele Kovačevići, ima i to što su se uvijek dogovarali kako i šta će raditi, bez trzavica. Priznaju da se vole i danas, a na pitanje ko koga više, zagonetno se smješkaju i neće da kažu. Ipak, Sofija, na čijem licu su još vidljivi tragovi nekadašnje ljepote, odvažila se i kazuje da je ona Andru "stotinu hiljada puta više volela i pazila".

- Da ga prst zaboli, meni je tuga - kaže Sofija.

Potvrđujući Sofijine riječi, Andrija s osmijehom dodaje da zato nikad nije išao drugim ženama.