Glavna vijest proteklih nekoliko dana je da su Amazoniju zahvatili stravični požari uzrokovni kombinacijom ljudskih fakora i klimatskih promjena. Prema brazilskom Nacionalnom institutu za svemirska istraživanja (INPE), od početka godine u najvećoj prašumi svijeta izbilo je više od 72.000 požara.

Amazonija gori svake godine za vrijeme sušne sezone, ali situacija nikada nije bila ovoliko alarmantna. Od četvrtka se pojavilo oko 10.000 novih žarišta, a svakog minuta vatra proguta dio prašume veličine fudbalskog terena.

Svetski mediji, naučna javnost, aktivisti za zaštitu životne sredine i poznate ličnosti zajedničkim naporom podižu svijest o tome koliko je najveća kišna šuma dragocijena za opstanak planete.

Slušamo podsjećanja da “pluća svijeta” proizvode 20 posto ukupnog vazduha koji dišemo i da su ključna za borbu protiv globalnog zagrijavanja, ali da bismo shvatili šta to tačno znači, najbolje je da se zapitamo šta bi se desilo sa Zemljom kada Amazonije ne bi bilo.

Odgovor je da bismo se suočili s katastrofom neviđenih razmjera, krajem ere kakvu poznajemo, jer Amazonija ne stvara samo kiseonik, već nas štiti i od mnogih opasnosti za koje nismo ni svjesni da postoje. Njeno uništenje ne bi pogodilo samo lokalno područje Južne Amerike već bi stvorilo haos širom planete.

Najbolje je da krenemo redom. Kako bismo predočili tragičnu budućnost koja nas čeka ako nestanu svjetske prašume, moramo prvo shvatiti kakve nam sve blagodeti pružaju tropske kišne šume, odnosno sama Amazonska prašuma jer je ona najveći i najznačajniji predstavnik takve vrste šumskog ekosistema.

Pluća svijeta

Priroda je tako usklađena da nam biljke pomažu pri uklanjaju ugljen-dioksida iz atmosfere. Naime, one ga pri fotosintezi apsorbiraju, on im omogućava rast, a proces se završava ispuštanjem kiseonika.

Međutim, kad dođe do požara značajnih razmera, zpaljena stabla u atmosferu umesto kiseonika ispuštaju CO2, koji dodatno zagađuje atmosferu. Kada bi Amazonija nestala, veliki dio ugljenika ne bi se fotosintezom transformirao u kiseonik, već bi ostao tu gde jeste, pa bi nas zadesilo još veće zagađenje vazduha.

Amazonija i klimatske promjene

Tropske kišne šume i savane u međudjelovanju sa atmosferom razmjenjuju ogromne količine vode i smatra se da su izuzetno važne u održavanju kako lokalne, tako i regionalne klime.

Voda koju biljke ispuštaju u atmosferu isparavanjem i transpiracijom one koja preko rijeka dolazi do okeana, značajno utiče na svjetsku klimu i cirkulaciju okeanskih struja.

Izvorište lijekova

Mnogi ne znaju da postoji veza između lijekova koje uzimamo kako bismo otklonili zdravstvene tegobe i tropskih kišnih šuma. Moderna i tradicionalna medicina već vijekovima koriste biljke i druge organizme kako bi proizvele lijekove.

Nučnici smatraju da je u Amazoniji, u smislu ljekovitog potencijala, detaljno proučeno manje od 1 posto biljaka, a kako se površina tih šuma smanjuje, nestaje i potencijal za otkrivanje novih medikamenata na tom području.

Katastrofe koje bi nas zadesile bez Amazonije

Prema istraživanju objavljenom u časopisu “Nature”, atmosferski uticaj potpunog nestanka tropskih šuma mogao bi dovesti do rapidnog porasta globalne temperature za 0,7 stepeni Celzijusovih, što bi udvostručilo globalno zagrijavanje bilježeno od 1850. godine

Budući da prašume vodu iz zemlje pretvaraju u vlagu u vazduhu i time hlade atmosferu, one su najvažniji dio procesa stvaranja i regeneracije vlage. Kad bi nestala Amazonija, vazduh bi na tom području postao suv i zagrijan, a vjetrovi bi ga prenjeli po cijelom svijetu stvarajući haos.

Povećanje temperature koje nastaje zbog krčenja ili požara stvara velike tople vazdušne mase koje se kreću prema gore. Kad uđu u gornju atmosferu, one izazivaju strujanje i kreću se u različitim smjerovima. Nestanak Amazonske prašume značajno bi utecao na klimu u nekim od najvažnijih svjetskih poljoprivrednih regija.

Studija je pokazala da je Amazonija ta koja donosi kišu i u okolno područje i da “krčenje šuma može smanjiti kišu u širokom regionu”. Tada bi došlo do suša u bogatim poljoprivrednim područjima Brazila, Paragvaja i Urugvaja.

Suše znače manje zalihe hrane i pijaće vode, ali i nove požare koji bi zagadili atmosferu i uništili šumu.

Ekolozi koji se bave kretanjima vlage u atmosferi, predviđaju da će nad područjem Amazonije, ako nestane prašuma, u najboljem scenariju padati 15 posto manje kiše, a u najgorem će ono postati suvo kao pustinja Negev.

U Amazoniji se nalazi 390 milijardi stabala koja se mogu podijeliti na oko 16.000 vrsta, pa bi njihov nestanak imao katastrofalne posledice na svjetski biodiverzitet.

Sat otkucava

Čak i bez ekološke katastrofe u Amazoniji, našoj planeti prijeti brzi kraj ako ne preduzmemo nešto po pitanju klimatskih promjena.

Naučnici daju razne prognoze o momentu kada ćemo doći do tačke bez povratka, ali ako postojećoj industrijalizaciji i efektu staklene bašte pridodamo i uništenje pluća svijeta, scenario po kome imamo vremana samo do 2050. godine više ne bi bio pesimističan, nego realan.