Kada nekome poželimo da "slomi nogu", želimo mu, naravno, da nešto uradi dobro i uglavnom koristimo ovaj izraz prije izvođenja na sceni ili pred ispit.

Poput mnogih popularnih izreka i termina, porijeklo ovog izraza je nejasno i sporno.

On je prvobitno korišten da se obeshrabre zle sile koje mogu namjerno izazvati loše izvođenje i glumu osobe. Prema toj teoriji, poželjeti nekome i verbalno sreću značilo bi prizivanje "zle kobi". Zato "srećno" izaziva neuspjeh, vjerovalo se. Tom logikom, "slomi nogu", znači želju za uspjehom.

Robert Vilson Lind 1. oktobra 1921. godine u jednom intervjuu za časopis "Nju Stejtsmen" govori koliko je baksuzno u konjskim trkama nekome poželjeti sreću, zbog čega "treba reći nešto uvredljivo poput: Dabogda slomio nogu!". On, takođe, pominje da su ljudi iz pozorišta druga najsujevjernija grupa poslije džokeja. Još jedan rani dokument u kojem se pominje ovaj izraz navodi direktnu vezu sa pozorištem.

Edna Ferber 1939. godine navodi jedan drugačiji motiv: "...i sve zamjene su sjedile u zadnjim redovima učtivo želeći da razni glavni glumci slome nogu". Samim tim, nadali su se da će lomljenjem noge glavnog glumca uspjeti da zauzmu njegovu ulogu.

Još jedno moguće porijeklo nalazi se u njemačkoj frazi "Hans un beinbruch", koja se odnosi na "srećno slijetanje", ali se bukvalno može prevesti kao "lomljenje svih kostiju".

Moguće je da su glumci usvojili ovu frazu pošto je Prvi svjetski rat tek bio završen i kada je "slomi nogu" postala veoma popularna fraza.

Da li ste znali?

da je Britanska imperija bila najveća imperija u svjetskoj istoriji?

da Betoven nikada nije naučio da množi ili dijeli?

da pingvini mogu da rone na dubini od preko 400 metara?