Evropski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska povrijedila pravo na poštovanje privatnog života učitelju srpske nacionalnosti iz opštine Darda u Baranji, koji je dobio otkaz jer nije predavao na standardnom hrvatskom jeziku.
Sud je otpuštenom učitelju dosudio 5.000 evra naknade neimovinske štete, te 850 evra za troškove postupka, prenose hrvatski mediji.
Učitelj se žalio da mu je radni odnos prestao neopravdano, a škola je smatrala da nije bio podoban za osposobljavanje za predavanje na hrvatskom jeziku, s obzirom na godine života i radni staž, jer je u vrijeme otkaza imao 55 godina i 29 godina staža, saopšteno je iz Kancelarije hrvatskog predstavnika pred Sudom u Strazburu.
Evropski sud je zaključio da je odluka o otkazu predstavljala miješanje u njegov privatni život, jer se temeljila na činjenici da je podnosilac zbog svoje životne dobi i dugogodišnjeg načina predavanja, te zbog nemogućnosti prilagođavanja radnom mjestu dobio otkaz, što po stavu tog suda čini dio fizičkog identiteta osobe, koji je bitan aspekt privatnog života pojedinca.
Sud je primijetio da, iako su u relevantno vrijeme 1998/1999. godine, škole morale nastavu izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku, određene škole su izvodile nastavu ili dio nastave na manjinskim jezicima, dok je u predmetnoj školi usmena preporuka za predavanje na isključivo hrvatskom jeziku donesena samo mjesec dana prije inspekcije koja je prethodila otkazu učitelja srpske nacionalnosti.
Nijedan učitelj hrvatskog porijekla, kako se navodi, nije bio podvrgnut inspekciji da bi se utvrdilo da li su izvodili nastavu na standardnom hrvatskom jeziku, već se inspekcija odnosila samo na učitelje srpske nacionalnosti.
Premda su odredbe o prosvjetnoj inspekciji omogućavale i blaže mjere, odnosno ostavljanje određenog roka za ispravljanje nepravilnosti u radu, inspekcija je podnosiocu odmah odredila najstrožu mjeru zabrane obavljanja posla.
Iako je u slučajevima otkaza o radu iz lično uslovljenih razloga bilo predviđeno dodatno obrazovanje ili osposobljavanje za drugo radno mjesto, škola je odbila da to omogući isključivo zbog broja godina i radnog staža učitelja, a domaći sudovi nisu pružili uvjerljivo objašnjenje zašto je njegova životna dob bila nepremostiva prepreka za izvođenje nastave na standardnom hrvatskom jeziku.
Imajući u vidu sličnosti dva jezika, činjenicu da je podnosilac veći dio profesionalnog života živio i radio u Hrvatskoj, te specifični poslijeratni kontekst regiona istočne Slavonije, sud je sa šest glasova za i jednim protiv zaključio da je odluka o otkazu, bez pružanja mogućnosti osposobljavanja za održavanje nastave na hrvatskom jeziku, dovela do povrede Konvencije o zaštiti ljudskih prava.
Ova presuda još nije konačna, a postaće ako nijedna stranka u roku od tri mjeseca od njenog donošenja ne podnese zahtjev velikom vijeću suda.
