U manastiru Žitomislić sutra će biti proslavljena slava Svetih mučenika žitomislićkih, a tim povodom biće služena Sveta liturgija i otvorena izložba "Patrijarh Varnava u posjeti Hercegovini i Bosni" autora Daria Drinića.

Praznično jutrenje počeće u 8.00 časova, Sveta liturgija u 9.00 časova, dok će izložba biti otvorena u 11.00 časova.

Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović pozvao je vjernike da sutra dođu u manastir kako bi zajedno u molitvi i sjećanju obilježili ovaj važan dan.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 2022. godine odredio je 26. jun kao datum praznovanja Svetih sveštenomučenika žitomislićkih.

Srpska pravoslavna crkva kanonizovala je žitomislićke mučenike 2005. godine kada je osveštan manastir Žitomislić.

Sveti žitomsilićki mučenici u Srpskoj pravoslavnoj crkvi praznuju se u znak sjećanja na bratstvo manastira Žitomislić koje je postradalo u Drugom svjetskom ratu, a čije su mošti stradale i u posljednjem ratu kada je zapaljen i porušen manastir Žitomislić.

Sa uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured.

Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kojem je, kada je stradao, bilo tek 26 godina, jeromonasi Dositej Vukićević i Makarije Pejak, iskušenici Mladen Šaran i Obren Okiljević, te bogoslovi Marko Prodanović i Branko Bilanović.

Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.

- Pozvali si ih da se jave na popis, što su i učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured, međutim, tamo su ih odmah svezali i mučili, te odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja u koju su ih bacili i zatrpali kamenjem. Tu si svi skončali - ispričao je iguman Danilo.

Vladimiru Čejoviću tada su predložili da ode jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti, rekavši da će ostati do kraja sa njima.

Konstantin je imao 26 godina, Dositej i Makarije su te godine bili rukopoloženi, a Okiljević je imao 18 godina.

- Tako mladi nisu bili nikakva prijetnja, a ni po svom stavu nisu se nikome zamjerili, nego su živjeli u miru sa svojim komšijama. Međutim, završili su kako je završila većina našeg naroda iz doline Neretve i svugdje gdje su Srbi živjeli na teritoriji NDH - rekao je iguman Danilo.

Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja 1941. godine, a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim, komunističke vlasti to nisu dozvolile.

Njihove posmrtni ostaci su izvađeni iz jame i 1991. godine sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić.

Iguman Danilo je rekao da je manastir 1992. godine razoren i da su tada novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali.

- Danas imamo samo dio njihovih kostiju koje čuvamo u crkvi ispred oltara. Proglašeni su za mučenike 2005. godine jer su dva puta stradali i od tada ih poštujemo, pjevamo ih na svakoj liturgiji i molimo im se kao svojim nebeskim zaštitnicima - rekao je iguman Danilo.