U pravoslavnoj kapeli vidovdanskih heroja, na groblju Svetih arhanđela Georgija i Gavrila u Sarajevu sutra će, na Vidovdan, biti služena Sveta lutirgija vidovdanskim mučenicima.
Liturgija će biti služena u 9.00 časova, a potom će biti služen i parastos za sve postradale od kosovskih do današnjih dana, naveli su iz Stare pravoslavne crkve Svetih arhangela Mihaila i Gavrila na Baščaršiji.
Pripadnici "Mlade Bosne" su na Vidovdan 1914. godine planirali atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franc Ferdinand, a nakon što to nije pošlo za rukom Muhamedu Mehmedbašiću i nakon neuspješnog pokušaja Nedeljka Čabrinovića, Gavrilo Princip je izvršio atentat.
I upravo je ovaj atentat Beču bio povod za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svjetski rat.
U martu 1914. godine objavljeno je da će u junu austrijski prestolonasljednik dolaziti u Sarajevo da prisustvuje vojnoj vježbi austrougarske vojske u okolini grada.
Prema prvobitnom planu atentata, izvršilaca je bilo šest. Nedeljko Čabrinović bacio je bombu na automobil u kome se nalazio Ferdinand. Bomba je eksplodirala iza automobila i lakše je ranila dva pratioca.
Prilikom povratka kolone Princip je izvršio atentat na prestolonasljednika, ali je pogodio i njegovu suprugu. Na suđenju je ustanovljeno da atentatori nisu imali namjeru da ubiju Sofiju Hotek.
Austrougarske vlasti su u toku istrage došle do saznanja da je oružje korišteno u atentatu doneseno iz Srbije. To je kasnije poslužilo za ultimatum Austrougarske Srbiji i objavu rata.
U vrijeme kada se dogodio atentat, Gavrilo je bio maloljetan i nije mogao biti osuđen na smrtnu kaznu, pa je dobio 20 godina zatvora.
Austrougari su poslali Principa u mračnu i hladnu tamnicu kazamata Terezin koji se nalazi između Praga i Drezdena. Okovali su ga, izgladnjivali, zabadali mu eksere u tijelo...
Neki svjedoci stražari pričali su da je Princip mučen tako što su ga stavljali u posebno bure koje je bilo puno ogromnih eksera i bodlja - bili su zakucani sa unutrašnje strane.
U unutrašnjosti ćelije smještene u tvrđavi Terezin danas se može vidjeti samo u zid ugrađeni okovi za koje je Gavrilo Princip bio vezan.
Kako su nakon okonačanja rata svjedočili neki čuvari i zatvorenici, Princip je dobijao hranu tek svaki peti dan, a mučen je zvjerski na razne načine.
Gavrilo Princip umro je 28. aprila 1918. godine, malo pred kraj Prvog svjetskog rata. Pri kraju života zbog loših zatvorskih uslova, oslabio je i imao četrdesetak kilograma.
Sahranjen je tajno, u noći između 28. i 29. aprila i do kraja rata niko nije znao gdje mu je grob. Jedan austrougarski vojnik, Čeh František Lebl je poslije rata otkrio mjesto na kojem Princip počiva.
On je dobio naređenje da sahrani Principa na mjesnom katoličkom groblju, sa instrukcijama da ne smije da otkrije gdje se grob nalazi, ipak, Lebl je iste te noći načinio skicu groblja i Principovog groba i poslao je svome ocu da je sačuva u slučaju da bude poslat na front i pogine, a po povratku iz rata odmah je otišao u Terezin i na Principov grob stavio češku zastavu.
Principovi posmrtni ostaci su, zajedno sa Čabrinovićevim, ostacima Trifka Grabeža i drugih zavjerenika umrlih u Terezinu, preneseni u Sarajevo i tu sahranjeni u zajedničku grobnicu.
Kapela Vidovdanskih heroja – vječno počivalište mladobosanaca
Na, na pravoslavnom dijelu groblja Koševo, sahranjeni su svi "mladobosanci" koji su učestvovali u Sarajevskom atentatu, a za koje se znalo gdje su umrli i gdje su sahranjeni, osim Muhameda Mehmedbašića, Cvjetka Popovića i Vase Čabrinovića, koji su umrli kasnije.
Posmrtni ostaci većine učesnika Sarajevskog atentata i pripadnika pokreta Mlada Bosna preneseni su 7. jula 1920. godine u Sarajevo, gdje su najprije sahranjeni u zajedničkoj grobnici. Nakon izgradnje Kapele Vidovdanskih heroja, njihove kosti su 29. oktobra 1939. godine svečano prenesene u kriptu kapele, gdje i danas počivaju ispod spomen-ploče sa njihovim imenima.
U zajedničkoj grobnici sahranjeni su: Gavrilo Princip, Bogdan Žerajić, Vladimir Gaćinović, Nedeljko Čabrinović, Danilo Ilić, Veljko Čubrilović, Neđo Kerović, Mitar Kerović, Mihajlo Miško Jovanović, Jakov Milović, Trifko Grabež i Marko Perin. Jedino posmrtni ostaci Lazara Đukića nikada nisu pronađeni, jer nije bilo pouzdanih podataka o mjestu njegove smrti i sahrane.
Kapelu je podigla Srpska pravoslavna crkvena opština u Sarajevu, na čelu sa mitropolitom dabrobosanskim Petrom. Projektovao ju je čuveni arhitekta Aleksandar Deroko u srpsko-vizantijskom stilu, a osveštana je 1939. godine uz učešće mitropolita Petra, brojnog sveštenstva i profesora i učenika Sarajevske bogoslovije.
Kapela je podignuta na pravoslavnom groblju Svetih arhangela Georgija i Gavrila, a njena posebnost ogleda se u tome što je ozidana kamenom sa starog pravoslavnog groblja koje se nekada nalazilo na prostoru današnje zgrade Parlamentarne skupštine BiH. Na fasadi su i danas vidljivi drevni nadgrobni natpisi ispisani crkvenoslovenskim pismom, čime je sačuvan dio kulturno-istorijskog nasljeđa Sarajeva.
Iznad kripte nalazi se spomen-ploča sa imenima Vidovdanskih heroja i stihovima Petra II Petrovića Njegoša: „Blago tome ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.“