Na suđenju trojici bivših pripadnika Prvog korpusa takozvane Armije BiH za ratni zločin nad srpskim civilima u Hrasnici kod Sarajeva, danas su svjedoci govorili o sumnjivim slučajevima smrti zatvorenika, o toruturama kroz koje su prolazili ili im svjedočili, o udaranju po tabanima da više ne bi, kako su im mučitelji govorili, gazili "islamsku zemlju".

Na suđenju Senadu Gadži, Zaimu Laličiću i Sulji Hebibu, bivši vojni isljednik Agan Nezir pričao je o četiri sumnjive smrti zatočenika, čija je naduvena tijela vidio ispred garaže u kojoj su bili zatvoreni Srbi.

Nezir je naveo da o svojim sumnjama nije izvijestio nadređene, navodeći kako su svi znali i da se javno govorilo da je to uradio Senad Gadžo, ali da on za to nije imao dokaza.

On je ispričao da je vidio četiri naduvena tijela i da je rekao da treba zvati ljekara, koji je potom došao i konstatovao da je smrt nastupila prirodnim putem.

Prema njegovim riječima, iako mu je to bilo sumnjivo, bio je zadužen da potpiše na osnovu nalaza ljekara.

- Pokušao sam to istražiti, zbog čega me vojna policija ubrzo odvela u pritvor, a nakon puštanja napustio sam Hrasnicu - rekao je Nezir.

Tužilac Miroslav Janjić predočio je tri službene zabilješke od 1, 3. i 5. avgusta, u kojima se navodi da je ljekar izvršio pregled i utvrdio prirodnu smrt kod petorice zatvorenika. U dvije zabilješke se navodi ljekar Enes Šačić, a u trećoj Senad Berilo.

Nezir je danas tvrdio da nikada nije prisustvovao pregledu koji su vršili ljekari nakon smrti zatvorenika, što je u suprotnosti sa njegovom zabilješkom koju je napisao poslije smrti Gojka Stjepanovića, u kojoj je naveo da je doktor Enes Šačić, u njegovom prisustvu, potvrdio prirodnu smrt.

On je ispričao da su u podzemnim garažama bili zatvarani ljudi po naredbi komandanta brigade Fikreta Prevljaka, a da je njegova dužnost bila da ih "pokrije", odnosno evidentira kako im se ne bi nešto desilo.

Na pitanja Sudskog vijeća, Nezir je rekao da je iz Zenice pisao načelniku Uprave za bezbjednost Jusufu Jašareviću zbog zatvaranja i otimanja stanova u Hrasnici, a da je Pljevljak pocijepao akt koji je Uprava poslala.

Svjedok Stanko Jokanović je rekao da je vidio kada su trojica naoružanih vojnih policajaca, među kojima je bio i optuženi Gadžo, u maju 1992. godine, odveli Radomira Draškovića kojeg je znao iz viđenja.

- Poslije toga, Draškovića više nikada nisam vidio. Čuo sam da ga je u Osnovnoj školi "Aleksa Šantić", gdje je bio zatvoren, ubio Senad Gadžo, koji je bio moj komšija - izjavio je Jokanović.

U nastavku suđenja, tužilac je pročitao dio iskaza preminulih svjedoka Ratka Bokuna i Petka Jovanovića.

Bokun je naveo da je iz garaža, gdje je bio zatvoren, prebačen u osnovnu školu gdje je zatekao dosta zatvorenih Srba, koji su izvođeni na radove, sjekli šumu, pravili pontomski most.

- Nas sedmoro bili smo u jednoj maloj prostoriji ispod stepenica, u kojoj se nismo mogli ni okrenuti. Odjednom su nam ubacili Obrada Milovića iz Gacka, kojem su od batina bile polomljene noge. Mi smo nastojali da mu pomognemo koliko smo mogli - pročitao je iz iskaza tužilac Janjić.

U svom iskazu, Bokun je naveo da su i ostali zatvorenici bili izloženi užasnim fizičkim i psihičkim torturama, da su vrijeđani na nacionalnoj osnovi, da su im psovali četničku majku.

- Mene su trojica udarala drvenim palicama po tabanima iz kojih je lila krv. Govorili su da te noge više neće gaziti islamsku zemlju. Udarali su me po cijelom tijelu, a kada bih se onesvijestio, na mene bi istresli kantu vode. Stavljan mi je i nož pod grlo kada bih odbio da uradim nešto ogavno što su od mene tražili - stoji u Bokunovom iskazu.

On je naveo da je na njegovim rukama preminuo Aleksa Stranput, te da su od batina preminuli i Gojko Stjepanović i još nekoliko zatvorenika.

Iz iskaza koji je preminuli Petko Jovanović dao Agenciji za istrage i zaštitu BiH /Sipa/, Janjić je pročitao dio u kojem je naveo da je on od aprila 1993. godine vodio evidenciju o sahranjenim Srbima u Hrasnici.

- Tada je bilo 18 sahranjenih, isključivo Srba, da bi taj broj tokom vremena prešao 60. Ljudi su umirali na različitim mjestima i na različite načine, prirodnom smrću, od granate, u svojim stanovima ili u zatvoru - naveo je tada Jovanović.

Posebno je naglasio slučaj u zatvoru prebijenog Borka Stojanovića čije tijelo je, kako je naveo, preuzeo u džamiji u Hrasnici.

- Tijelo je bilo skroz polomljeno, kosti zdrobljene, ruke i noge mlitave. Čuo sam da je Gadžo premlaćivao Borka, kao i ostale Srbe, u znak odmazde zbog ubistva oca i nevjeste - naveo je Jovanović u svom iskazu.

Optuženima se na teret stavljaju nezakonito zatvaranje srpskih civila, ubistva, mučenja, zlostavljanja, mučenja na ponižavajuće načine, sakaćenja i drugi teški oblici zlostavljanja tokom 1992, 1993. i 1994. godine.

Suđenje se nastavlja 19. maja.