U Bosni i Hercegovini ni cijevi za grijanje nisu dostupne, a za građevinski sektor problem predstavlja i neujednačeno opterećenje na plate, poručio je Ljubiša Tanić, vlasnik preduzeća Grijanje invest sa Pala, gostujući u podkastu „Nikad u minusu“.

Ovo preduzeće već dvije decenije, uz blagoslov, potpuno besplatno radi na obnovi instalacija na manastiru Hilandaru, što je, kako kaže Tanić, njihov najznačajniji projekat.

U podkastu „Nikad u minusu“, Tanić otvoreno govori o izazovima u klimatizaciji, konkurenciji na tržištu, cijenama rada u građevinarstvu, ali i daje savjete kako uštedjeti na grijanju i hlađenju.

Cijeli razgovor sa Tanićem možete pogledati na Jutjub kanalu CAPITAL-a.

CAPITAL: Koji su najznačajniji projekti na kojima ste radili?

Tanić: Moj mentor, profesor Živković (Branislav Živković), ponudio mi je posao asistenta na Beogradskom univerzitetu, gdje smo radili na mnogim velikim projektima. Posebno su mi interesantni obnova Mašinskog fakulteta u Beogradu, Univerzitetske biblioteke Svetozar Marković, te projektovanje i adaptacija svih sportskih dvorana za potrebe Univerzijade 2009. godine u Beogradu. Ovi projekti su značajni jer sam naučio kako treba raditi u velikom timu, na čelu sa profesorom Živkovićem.

CAPITAL: Na koji projekat ste posebno ponosni?

Tanić: To je svakako bolnica u Istočnom Sarajevu. Mislim da smo tu uložili mnogo truda. Sjećam se jednog sastanka kada smo došli da razgovaramo sa generalnim izvođačem. Stigli smo u Laktaše sa profesorovim kolima. Jedan od konsultanta iz ministarstva, kada smo mu izložili šta treba da popravimo u projektu, našalio se rekavši da je tercijarna zdravstvena djelatnost u Banjaluci, nije znao da dolazim iz Istočnog Sarajeva. Tada smo se našalili i rekli da će bar termo-tehnika u Istočnom Sarajevu biti bolja.

Klimatizacija Hilandara

CAPITAL: Šta ste konkretno radili na Hilandaru? Da li je to komercijalni posao?

Tanić: Uslov profesora Živkovića bio je da to radimo uz blagoslov, dakle besplatno. Na Hilandaru smo uradili mnogo instalacija i projekata. Jedan od primjera je centralna kotlarnica. Takav sistem nema nijedan manastir na Svetoj Gori, niti mnogi drugi moćniji grčki manastiri. To mi je posebno zadovoljstvo.

CAPITAL: Jeste li radili klimatizaciju?

Tanić: Da, pojavila se potreba za ventilacijom i klimatizacijom, posebno u kuhinji, a s dolaskom mlađih monaha pojavili su se zahtjevi da se određene prostorije klimatizuju. Da, radili smo klimatizaciju, primjerice trpezariju koja je potpuno renovirana i opremljena uređajima za klimatizaciju. Kada razgovaramo o tome, uvijek kažemo da, da je Sveti Sava živ, sigurno bi i on naložio da to bude moderno, jer je sve što je on gradio bilo savremeno.

Zarada majstora od dvije do dvije i po hiljade KM

CAPITAL: Imate mnoge projekte na planinama, poput Bjelašnice i Jahorine. Da li je to izazov?

Tanić: Na planinama su okolnosti nešto lakše zbog nadmorske visine i temperature koja vlada, pa se instalacije za hlađenje uglavnom ne projektuju. Ipak, na jednom od najboljih hotela na Jahorini, zbog održavanja velikog skupa regionalnog značaja, investitor nas je zamolio da ugradimo dodatne instalacije za hlađenje. Objavili smo jedan šaljiv članak o prvoj klimatizaciji na 1600 metara nadmorske visine.

CAPITAL: Imate li savjet za građane kako uštedjeti na grijanju i hlađenju?

Tanić: Svaki stepen više na temperaturi u zimskim mjesecima znači šest odsto više potrošnje energije. Bolje je obući se toplije i držati nižu temperaturu nego biti u kratkim rukavima i držati 24-25 stepeni. Za ljetne uslove to je još drastičnije – za svaki stepen sniženja temperature troši se 20 odsto više energije. Gdje imate uslove za klimatizaciju, temperatura ne bi trebala biti niža od 25 stepeni.

CAPITAL: Odakle uvozite sirovine?

Tanić: Sirovine su uglavnom iz EU ili, u posljednje vrijeme, iz Kine. Nekada je Japan bio lider. Kada projektujemo, trudimo se da stavimo u prvi plan proizvode koji se prave kod nas.

CAPITAL: Šta možete kupiti kod nas?

Tanić: Nažalost, ni cijevi više ne možemo kupiti. Nekada je bila velika fabrika „Unis“ u Derventi, ali to više ne postoji. Postoji mali pogon u Visokom koji pravi kupatilske radijatore i od njih redovno kupujemo. Kada smo radili jedan hotel na Igmanu, arhitekta je tražio specifičan dizajn kupatilskih radijatora, pa smo zamolili ljude iz Visokog da ih naprave. Nazvali su ih „tip Igman“. Osim toga, kod nas se mogu kupiti kotlovi, a nekoliko fabrika proizvodi kotlove na pelet. Dio se pravi kod nas, dok sofisticirani dijelovi, poput automatike, dolaze iz uvoza.

CAPITAL: Kakva je situacija sa radnom snagom?

Tanić: Dobrih majstora nikada neće faliti. Svako zanimanje je zahtjevno, a svaka zgrada je fabrika u malom, i to u teškim uslovima. Borimo se da zadržimo kvalitetnu radnu snagu.

CAPITAL: Može li majstor od svoje plate lijepo živjeti?

Tanić: Mislim da može.

CAPITAL: Koliko mogu da zarade?

Tanić: Javni podaci i statistika nisu tačni. Mislim da dobar majstor može da zaradi između dvije i dvije i po hiljade KM, bilo kroz rad u firmi ili dodatni posao.

CAPITAL: Smatrate da opterećenje na platu treba smanjiti, ali i ujednačiti? 

Tanić: Relacije su vrlo zamršene. Ljudi iz FBiH, kada rade na terenu, imaju pravo na neoporeziv terenski dodatak, dok ljudi iz Srpske nemaju. Na primjer, kada konkurišemo za posao na Jahorini, oni mogu svojim radnicima isplatiti 600 KM neoporezivog dijela, a mi ne možemo. Terenski dodaci su, čak i osamdesetih godina, bili veći od plata. To su stvari koje treba mijenjati.