U vremenu kada se naše društvo suočava sa masovnim odlaskom mladih ljudi i porodica iz zemlje, jedna djevojka je odlučila ostati u domovini, svojoj zemlji i jednom malom mjestu.

Tatjana Bekrić, 28-godišnjakinja iz Istočnog Starog Grada, magistar je farmacije i vršilac dužnosti direktora ambulante porodične medicine u Istočnom Starom Gradu.

U razgovoru za portal Katera, Tatjana je govorila o obrazovanju, željama i htjenjima, iskušenju da ode u inostranstvo, kao i o tome koliko je teško uskladiti sve obaveze na putu ka ostvarivanju ciljeva.

Na samom početku našeg razgovora, Tatjana se osvrnula na to zašto je upisala farmaciju, ističući da se kompleksnost, humanost, širok spektar znanja i iskustva savršeno uklapaju u dinamiku njenih navika i ličnosti.

- Prirodne nauke su uvijek bile sfera mog interesovanja. Analizirajući mogućnosti koje farmacija nudi, shvatila sam da se u ono što ja želim biti ne uklapa niti jedna druga profesija  – rekla je Bekrićeva.

Ističe da je odabir fakulteta bio izazov, s obzirom na to na da niko od članova njene porodice nije usmjeren ka toj obrazovnoj sferi.

- Izazov je samim tim bio veći, ali kada naviknete da sami krčite životne puteve, onda i obrazovni put podrazumijeva upravo to - trud, odricanje i ogroman rad na sebi – govori ona, dodajući da takav rad nikad ne prestaje.

Nastavljajući govoriti o sebi, rekla je da su osnovno i srednje obrazovanje, koje je pored brojnih priznanja krunisano i diplomom “Vuk Stefanović Karadžić”, bili priprema za ono što je uslijedilo – na rang-listi pri upisu na Farmaceutski fakultet Univerziteta u Sarajevu, njeno ime bilo je upisano na devetom mjestu. 

Kako kaže, to joj je bio dodatni podstrek i znak da je na dobrom putu, pa je svaku akademsku godinu završavala u junskom roku i bila jedan od najboljih studenata svoje generacije.

- Moja želja je bila da zvanje magistra steknem sa 24 godine, i želja se ispunila. Zvuči lagano, ali nije uvijek tako bilo. Podrazumijevalo je to brojna odricanja. Ipak, da imam priliku, sve bih ponovila! I to je najvažnije - rekla je Bekrićeva.

   Foto: Ustupljena fotografija

Nakon završetka studija i sticanja zvanja diplomiranog magistra farmacije, naša sagovornica se našla pred važnom životnom odlukom - otići u inostranstvo i okušati sreću pod nekim tuđim nebom ili ostati jer „sunce tuđeg neba neće grijati ko što ovo grije“.

- Mislim da ne postoji osoba koja nije bila u iskušenju da ode, ali uvijek sam se vodila činjenicom da je to najlakše. Veći izazov je ostati i ovdje ostvariti svoje snove – rekla je ona.

Kako priznaje, nakon završenih studija posjetila je rodbinu u Švajcarskoj i poželjela da ostane tamo, ali u isto vrijeme je dobila priliku da odrađuje pripravnički staž u lancu apoteka “Gral” u Sarajevu.

Ipak, prevagnula je ljubav prema farmaciji i ta odluka se zasad, kako kaže, pokazala jedinom ispravnom.

Nakon položenog državnog ispita ostala je u istom lancu apoteka naredne tri godine i kako navodi, stekla predivna prijateljstva, poznanstva i naravno dodatno iskustvo i znanje.

- Kao neko ko se uvijek izdvajao svojim uspjesima, bila sam dobitnik brojnih nagrada i priznanja koje mi je dodjeljivala opština Istočni Stari Grad. Tu živim i sa ponosom sam uvijek isticala da je to mala i nerazvijena opština sa mnogo velikih i uspješnih ljudi. Opštinsko rukovodstvo, cijeneći trud i zalaganje sve ovo vrijeme, dalo mi je povjerenje da vodim Ambulantu porodične medicine “Stari Grad” u Istočnom Starom Gradu, te da stečena znanja i iskustva podijelim i pružim pomoć onima kojim je potrebno, s obzirom na moje primarno zanimanje – istakla je ona.

Bekrićeva napominje da je upravo taj sistem, koji je znao da prepozna prave vrijednosti i svakoj mladoj perspektivnoj osobi pruži priliku, bio jedan od razloga zbog kojeg je odlučila da ostane u ovoj zemlji, ali i razlog da se dodatno usavršava.

Ova mlada obrazovana djevojka upisala je master studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, koji se realizuje u saradnji sa Ekonomskim fakultetom u Zagrebu, kako bi stekla znanja i vještine za vođenje zdravstvenog sektora i upravljanja raspoloživim ljudskim potencijalima.

- Osim ekonomskog upravljanja upoznajemo se i sa pravnim načelima koja je neophodno poštovati pri vođenju jedne zdravstvene ustanove. Po završetku, krajem ove godine, stičem diplomu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i zvanje magistra menadžmenta na smjeru Upravljanje kvalitetom u zdravstvu – ističe ona.

  Foto: Ustupljena fotografija

Kako bi uspjela da ostvari zadane i planirane ciljeve i uskladila poslovne i privatne obaveze morala je da nauči da živi sa manjkom slobodnog vremena, ali, prema njenim riječima, to postane stil života i onda ne možete drugačije.

- Životni moto mi je da je organizacija pola posla, i čini se kao dobra formula. Moja vizija je da uvijek preuzimam zadatke i da uvijek želim postići još. Radoholičar sam, i za sada se dobro snalazim. Na putu ka uspjehu susrela sam dosta ljudi koji su mi pružili podršku i bili vjetar u leđa, ali je bilo i onih koji nisu imali razumijevanja – tvrdi Bekrićeva.

Kako ističe, jedna od najčešćih predrasuda sa kojom se i danas susreće je “lako mi je za tebe”, jer ljudi koji njen život posmatraju sa distance, vide samo jednu stranu medalje, onu na kojoj se vidi samo njen uspjeh.

- Druga stranu čine brojna odricanja i neprospavane noći. Predrasude su, u nekim momentima, znale da me dovedu u iskušenje da napustim domovinu, ali je želja za uspjehom ovdje uvijek prevagnula. To su ipak samo momenti nesigurnosti koje okrenete u svoju korist, izvučete pouku i postanete jači – ističe ona.

Za kraj našeg razgovora, Bekrićeva je istakla da nas jedan trenutak ili neka životna situacije ne smiju oslabiti. Važno je imati cilj i trudom i odricanjem popločati stazu do cilja, jer će to zasigurno donijeti uspjeh.

- Smatram da je najlakše odustati, spakovati kofere i otići, ali da to nije rješenje jer sa životnim iskustvom shvatimo da je previše uspomena, fotografija iz djetinjstva i požrtvovanosti naših roditelja koji ne mogu stati u samo nekoliko kofera – zaključila je Bekrićeva.