Rifugio Guide del Cervino je bar i restoran na vrhu visoravni Rosa, glacijalnog grebena u italijanskim Alpima. Ili je barem nekada tako bilo. Klimatske promjene ga neumoljivo pomjeraju ka Švajcarskoj dok se glečer na kojem se nalazi stalno topi.
Navikli smo na vijesti o ljudima i divljim životinjama koje su primorane da se sele usljed efekata klimatskih promjena. Ali u ovom uglu Alpa, klimatske promjene bukvalno pomjeraju granicu između Italije i Švajcarske.
Kada je Rifugio izgrađen 1984. godine, bio je na italijanskoj strani granice. Od tada, klimatske promjene, ubrzane evropskim toplotnim talasom iz 2003. godine, zbog kojih su alpski glečeri izgubili 10% svoje mase, dovele su do povlačenja glečera ka Švajcarskoj.
To bi se moglo izazvati glavobolju za ugostitelja Lusija Truka. Ako bi restoran bio proglašen da se nalazi u Švajcarskoj, on bi morao da napravi neke velike promjene u svojim kuhinjama, uključujući ugradnju švajcarskih utičnica, za koje njegovi italijanski utikači ne odgovaraju.
Suočen sa takvim problemima, Truko, iskusni planinski vodič, kaže da zna na kojoj strani granice se nalazi njegov restoran. On se u medijskim izvještajima citira kako insistira na činjenici da se „Zgrada još nije pomjerila, tako da je ovo još uvek Italija“.
Mobilna granica
Rifugio ima 40 kreveta za goste i popularna je destinacija za penjače koji se pokušavaju popeti na vrh Breithorn (4.164 metra), u blizini vrha Materhorn na švajcarskoj granici.
Za sada, Rifugio je zatvoren zbog COVID-19 ograničenja. Italija počinje da ukida blokadu zbog korona virusa, ali s obzirom na to da su barovi među poslovima kojima će se dozvoliti rad, neki ljudi kažu da bi pridržavanje mjera u skijalištima bilo teško izvodljivo.
Italija i Švajcarska su se 2009. godine složile da njihova granica treba da bude mobilna, kako bi se prilagodila promjenama izazvanim topljenjem glečera. Kretanje se prati pomoću GPS senzora koji omogućavaju da se granica ponovo iscrta kako se led pomjera.
Nivo mora
Klimatske promjene utiču i na druge granice širom svijeta. Na jugu SAD krivci su porast nivoa mora i kanalizacija reke Misisipi. Od 1930-ih, u Luizijani je više od pola miliona hektara njene obalne teritorije nestalo pod talasima.
Kako je to napisala dobitnik Pulicerove nagrade Elizabet Kolbert u nedavnom članku za časopis New Yorker: "Da su Delaver ili Roud Ajlend izgubili toliku teritoriju, SAD bi imale samo četrdeset devet država. Svakih sat i po, Luizijana gubi još jedno fudbalsko igralište".
Glečeri koji se smanjuju su jedna od najvidljivijih demonstracija efekata globalnog zagrijavanja.
Američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu kaže da je količina leda izgubljena od 1980. jednaka uklanjanju dijela od 24 metra sa vrha svakog glečera.
Više od jedne šestine svjetske populacije, posebno u Kini, Indiji i drugim azijskim zemljama, zavisi od glečera za vodu za piće i navodnjavanje, prema naučnicima sa Univerziteta Kolumbija.
Procjenjuje se da su globalne temperature porasle za najmanje 1°C u odnosu na predindustrijske nivoe, a stručnjaci upozoravaju da su potrebne hitne mjere kako bi se smanjile emisije gasova.
Porast iznad 1,5°C dovešće do toga da se glečeri u Aziji, na primjer, smanje za dvije trećine do kraja vijeka.
