Nakon što su u posljednje dvije godine propale velike firme kao što su „Farmland“ iz Nove Topole i Fabrika duvana Banjaluka, radnici u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije zabrinuti su za budućnost ove oblasti u Srpskoj.

To što je u problemima i bijeljinski „Žitopromet“, kao najveće preduzeće u ovoj oblasti, samo pojačava njihovu zebnju, baš kao i poteškoće u proizvodnji u „HPK“ Draksenić u Kozarskoj Dubici.

– Fabrika duvana Banjaluka je zaključana na svoj 130. rođendan, što je velika žalost za radnike. Sada imamo “Žitopromet” Bijeljina, koji je naglo izgubio proizvodnu i finansijsku kondiciju i već dvije žetve nije u funkciji, ne prima žito, ne bavi se djelatnošću, a radnici koji nisu već otišli nalaze se na čekanju. Oni traže stečaj, a upitno je da li će ta kompanija proraditi opet, s obzirom na to da je potpuno finansijski hendikepirana. To je velika enigma i neizvjesnost – poručio je nedavno predsjednik Sindikata poljoprivrede i prehrambene industrije RS Aleksandar Tomić, dodajući da je propast ove kompanije veliki problem za sve proizvođače žitarica u Semberiji, te RS, koji su naslonjeni na “Žitopromet”.

Nekadašnji gigant u mlinarsko-pekarskoj industriji, naime, više od pola godine ne radi, radnicima se duguje više od 10 plata i doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje, a oni su odlučili da podnesu zahtjev za otvaranje stečaja, nakon što je krajem juna propao pokušaj da se preduzeće, u većinskom vlasništvu kompanije “Slobomir”, proda kupcima iz Izraela.

Radnici su više puta poručivali da je nedopustivo da se tako značajno preduzeće baci na kolena, ali gube nadu da bi ponovo mogli početi da rade. Problemi u ovom preduzeću gomilaju se od prošle godine, a od tada je sudbina zaposlenih potpuno neizvjesna, zbog čega je, kažu u sindikatu, polovina radnika već napustila preduzeće.

U resornom ministarstvu, međutim, ne dijele zabrinutost sindikalnih lidera za sudbinu sektora. Ovi primjeri, kažu, jesu negativni, ali istovremeno podaci o rastu proizvodnje, učešću u BDP-u, broju gazdinstava i mnogi drugi pokazatelji govore o tome da se stanje u sektoru iz godine u godinu popravlja.

– Imamo sve više izvozno orijentisanih preduzeća, dobrih, čestitih i velikih poljoprivrednika, i poljoprivrednih gazdinstava i firmi, kao što su ZP Komerc, Braća Pavlović, Agreks, Tanasić, Spektar drink, Vizion, Gold MG, Farma Škundrić, farma Arsenić itd. U prilog tome govori i činjenica da je nedavno od 10 poljoprivrednih gazdinstava iz BiH koja su prošla stroge procedure EU, i dobile bespovratna sredstva iz EU fondova, čak sedam iz RS. Posebno smo ponosni na činjenicu da je većina tih gazdinstava iz mljekarskog sektora u koji godinama ulažemo mnogo novca, kako za premiju za mlijeko, tako i u kapitalne investicije, ali i kontrolu kvaliteta mlijeka. Primjeri koje navode u sindikatu su negativni, ali na mnoge od tih slučajeva Ministarstvo nije moglo da utiče, od samog procesa privatizacije, preko uticaja na poslovanje, jer se radi o privatnim firmama – kažu u Ministarsvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.

Tačno je, dodaju, i da se u BiH favorizuju uvozni lobiji, kako je ocijenio i sam sindikat, ali zašto je to tako pitanje je za Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

U Sindikatu poljoprivrede i prehrambene industrije su zabrinuti i zbog situacija u HPK Draksenić, koja je jedinstvena fabrika u prehrambenom sektoru RS, a bavi se preradom merkantilnog kukuruza. Ovo preduzeće je, naime, jedan od značajnijih poslodavaca u Kozarskoj Dubici, kao i veza sa 500 kooperanata, proizvođača kukuruza, koji direktno zavise od ovog društva u većinskom državnom vlasništvu. Preduzeće je nekoliko godina ozbiljno radilo, ali od 2016. godine gomila probleme.

– Problemi za HPK javljaju se u julu 2016. godine, kada se desio državni udar u Turskoj, gdje su izvozili najveće količine proizvoda. Ukidanje kvota u EU dovelo je do tržišnih viškova šećera, a samim tim i do smanjenja njegove cijene. Početkom 2017. Turska je ograničila uvoz šećera. Kvota određena za BiH iznosila je 20.000 tona, što je značilo i smanjenje robne razmjene između HPK Draksenić i partnera iz Turske. Najveći problem predstavljala je činjenica da nije postojala definisana procedura za dobijanje izvozne dozvole za izvoz proizvoda u Tursku. To je praktično značilo potpuni prestanak izvoza proizvoda u Tursku. Nakon toga proizvodnja je značajno smanjena, a samim tim i prihodi kompanije – podaci su ministarstva.

U Ministarstvu, međutim, smatraju i da postoje realne mogućnosti da se ovi problemi prevaziđu, jer je u međuvremenu ukinuta kvota za izvoz u Tursku, pa bi saradnja mogla biti obnovljena.

Nisu kvalitetno privatizovani

I Saša Trivić iz Udruženja poslodavaca poljoprivredne i prehrambene industrije RS vjeruje da propast pomenutih firmi ne znači da je i cjelokupan sektor ugrožen.

– Ako pogledate istorijat svih tih firmi, sve su bile državne i sindikat je imao svoje članstvo. Moj je utisak da i njihova zabrinutost ima više veze s tim nego s bilo čim drugim. Isto tako, iskustvo kaže da je vrlo malo firmi koje su bile državne kvalitetno privatizovano i rezultat toga je propadanje tih firmi. Međutim, smatram da taj sektor nije ni najmanje ugrožen nestankom bilo koje od tih firmi. U principu, najveći problem imaju seljaci u Semberiji, koji su godinama imali skladištenje pšenice i mljevenje u “Žitoprometu”, ali računamo da će u narednih godinu ili dvije manji mlinovi obezbijediti uslove da se ta pšenice primi i samelje – kaže Trivić.