Iako broj djece sa autizmom u Srpskoj iz godine u godinu raste i manjak asistenta koji im pomažu u nastavi i dalje predstavlja gorući problem, situacija je počela da se popravlja kada je riječ o povećanju kapaciteta dnevnih centara koji o njima brinu, ali i olakšanom pristupu pojedinim zdravstvenim uslugama.

S obzirom na to da autizam zahtijeva kompleksan pristup i angažman, roditelji mališana sa autizmom često nailaze na odbacivanja i nerazumijevanje, zbog čega se u sve većem broju obraćaju i traže savjete od Udruženja za pomoć licima sa autizmom “Djeca svjetlosti” Banjaluka.

Prema riječima predsjednice tog udruženja Mirjane Kojić, roditelji ih najčešće kontaktiraju kada mališani treba da se upišu u osnovnu školu. Dugogodišnji problem je, kazala je Kojić, nedostatak asistenata u nastavi, ali je evidentno da su napravljeni veliki pomaci kada je riječ o njihovom položaju u društvu.

- Sve više se priča o tom problemu, posvećuje im se više pažnje kroz razne događaje, što je i uticalo na to da postanu uočljiviji u društvu. Međutim, malo je ljudi koji su spremni da rade posao asistenta koji djeci pomaže u nastavi, jer su primanja mala, a nezadovoljni su i statusom. To treba pod hitno da se rješava po ugledu na zemlje okruženja, gdje asistenti imaju status učitelja i nastavnika - kazala je Kojićeva.

Kada je riječ o dnevnim centrima koji svakodnevno zbrinjavaju djecu kako bi roditelji mogli da rade, Kojićeva je istakla da su zajedno sa drugim sličnim organizacijama uspjeli da obuhvate sve korisnike, što nije bio slučaj ranije. Pozitivne promjene dešavaju se, naglasila je ona, kad su u pitanju usluge u zdravstvenim ustanovama.

- U posljednje vrijeme osobe sa autizmom imaju sve više prednosti. Na primjer, u porodičnoj medicini dovoljno je da se jave tehničaru i biće odmah primljeni. Roditelji djece sa autizmom sve bolju saradnju imaju i sa zaposlenima u Univerzitetskom kliničkom centru RS, a dobar je primjer Služba za maksilofacijalnu hirurgiju - kazala je Kojićeva.  Dodala je da je ta Služba napravila veliki pomak, uvodeći totalnu anesteziju prilikom bilo kakve stomatološke intervencije kod osoba sa autizmom.

Velimir Tomašević iz Banjaluke, otac djeteta sa autizmom, kaže da je tokom proteklih osam godina nailazio na sve i svašta, a uglavnom su se suočavali sa nerazumijevanjem i komplikovanim procedurama, te da su mu ljubazno osoblje i ljekari u Službi za maksilofacijalnu hirurgiju dali tračak nade da nije sve tako crno kao što izgleda.

- U nekoliko navrata sam vodio dječaka u Službu za maksilofacijalnu hirurgiju. Doktorica Branka Majstorović i njen tim su učinili za nas ono što mnogi nisu željeli - ispričao je Tomašević.

Specijalista oralne hirurgije u Službi za maksilofacijalnu hirurgiju UKC-a RS Tatjana Nikolić istakla je da im osmijeh zadovoljnih roditelja i staratelja djece sa autizmom, ali i ostalih osoba ometenih u psihofizičkom razvoju, daje vjetar u leđa da budu što bolji i pokažu svoj maksimum.

- Nije jednostavno raditi sa osobama ometenim u psihofizičkom razvoju, koje jednako tretiramo, bez obzira na dijagnozu. Sve intervencije radimo nakon što te pacijente uspavamo. Prije intervencije roditeljima objasnimo šta i kako treba raditi, da bi pripremili dijete na to - kazala je Nikolićeva i dodala da u planu imaju uspostavljanje bolje saradnje sa ustanovama gdje ovi mališani borave, kako bi, između ostalog, obavljali preglede.

Šansa za kvalitetniji život

Kako bi svojim mališanima omogućili što kvalitetniji život, roditelji djece sa autizmom sve su glasniji.

- Žele da ukažu društvu šta je autizam i svojoj djeci prokrče put da što lakše funkcionišu u svim oblastima života - rekla je Mirjana Kojić.