Izdao ih je Duško. Dvostruki agent. Bicikl. I obavještajci svoj posao shvataju kao inženjeri ili varioci. Idu kod onoga ko im bolje plati. Nema tu patriotizma! Pogotovo ako ti je država u rasulu, ako iz Službe curi na sve strane i ako nisi siguran u odanost kolega ili predpostavljenog. A Duško nije bio siguran. Barem je tako tvrdio. Obavještajcu nije svaku vjerovati. Jugoslovensku obavještajnu službu izbušili su Hrvati i Slovenci, a Srbi je potopili i demontirali. Kao nestručni inženjeri ili varioci.
Jugoslavija je prihvatila zahtjev Rajha da njemačke državljane, osim diplomata, po djelima špijunaže može kazniti samo protjerivanjem, a jugoslovenski ministar odbrane ukorio je i upozorio šefa Desetog odeljenja.
„Ne čačkaj mečku tamo gdje se ne čačka!“
Rajh nije odgovorio istom kontramjerom. On je čuvao svoju i teritoriju svojih saveznika.
Vojni ataše iz ambasade u Berlinu, pukovnik Vladimir Vauhnik, poslao je dokaze o Duškovoj izdaji, ali Uglješa nije znao kojim kanalom ili preko kojeg povjeriljivog visokog oficira da upozori majora Paloševića, na terenu. Onaj koji još nije izdao ne znači da neće sutra! Čak više nije imao ni kome u Njemačkoj da povjeri i naredi likvidaciju Bicikla. Ante Godina, agent ubica jugoslovenske tajne policije, povukao se u ilegalu.
„Mora da sa Pavelićem bludniči po javnim kućama ili u Čikagu sa Al Kaponeom tamani opijum. Samo da se Godina pojavi, da proviri onu svoju pacovsku glavicu, ne bi se ti Duško tako šepurio.“
Potpukovnik Uglješa Popović se uzdao u snalažljivost i iskustvo majora Miodraga Paloševića i njegovih četnika.
Šef Abvera admiral Kanaris imao je dokaze o jugoslovenskom timu za specijalne namjene na tlu Mađarske, ali do danas ih je tajio Mađarima.
„Amateri, sve što znaju odmah izbrbljaju. Uglješa Popović ih je izbušio kao sir!“
Kanaris je naredio da se Mađarskoj doturi vijest, a on je odletio u Sofiju. U štab 12. armije. Više nije nikakva tajna da se u Bugarskoj i Rumuniji ova armija priprema za napad na Grčku i Jugoslaviju. Admiral će iz Sofije nadzirati i pratiti realizaciju Hilterovog plana o kontrolisanju Moravsko - Vardarse doline, željezničke pruge Berlin - Bagdad, prolaza na Bosforu i Grčkih luka.
To je ono što vide vojnici. Smrtnici.
„Besmrtni Firer zna da Srbi posjeduju „Miroslavovo jevanđelje“, knjigu koja čuva šifru za otvaranje jedne od tri Zvezdane kapije. Za dvije se ne zna gdje su, a treća je kod Srba. Aleksandar Veliki im je vratio iz Vavilona. Moram da otkrijem da li je ona u niškoj tvrđavi, kosovskim manastirima ili u pećinama Rtnja. Slučajno, ili po naredbi Vatikana i rimskog mitropolita, pri prepisivanju, sva jevanđelja su prepravljanja i dopisivana za potrebe nove vjere. Samo su Srbi sačuvali original od postanka svijeta. Zato oni i nisu toliko fanatični hrišćani. Znaju tajnu. A mi iz Spektre, ako mislimo vladati svijetom, a mislimo, moramo znati sve tajne. Vera je dojavila da je „Miroslavovo jevanđelje“, iz svog muzeja, knez Pavle tajno preselio u trezore Narodne banke i da je vladika Nikolaj jedan od tri Srbina koji razumije pročitati šifru.“
Kanaris je naredio totalni propagandni rat protiv Žičkog vladike.
„Da ga omrzne narod i vjernici, neštedimice plaćati i ucjenjivati svjedoke koji će javno svjedočiti da je Nikolaj lopov, prevarant, bludnik koji voli dječake i ekumenista. To Srbi posebno preziru.“
Komandant Abverove kancelarije za Balkan, fon Golheim naredio je aktiviranje svih agenata spavača i pojačanu aktivnosti njemačkih obavještajnih punktova u Beogradu, Celju, Ljubljani, Mariboru, Zagrebu, Novom Sadu, Iloku i Vršcu.
Popović je primao iscrpne izvještaje o radu i planovima tih punktova. Na svoju ruku potpukovnik je krenuo u rat protiv špijuna i izdajnika. Uzaludni rat. Donkihotovski. Ali, barem da na tren spere obraz od velikih naslaga sramote. Grupa Leona Štukelja likvidirala je jednu grupu njemačkih obavještajaca u Iloku, Žarko Todorović u Beogradu, a vojnici Drugog jurišnog (četničkog) odreda uništili su čitavu Abverovu organizaciju u Banjoj Luci. Pojavila se iskra nade.
Odlomak iz romana "Lov na Miroslavljevo jevanđelje“, Željka Pržulja