Dječaci moji, braćo moja, ne brinite doći će i taj dan, barem jedan Deveti januar prije nestanka svijeta, kad će se vladar i gospodar ovog komada planete, ako ništa drugo, onda zapitati i doći da provjeri šta na ovoj padini, božijoj prirodnoj ljepoti, radi hiljadu bijelih kamenova. Da li je poružnuju, uljepšavaju, ili samo nadopunjavaju u njenoj čistoti. I svi su isti. I svi su kao jedan. Uspravni i bijeli. Kao što ste vi bili onih godina časti i ponosa. Svi kao jedan. Ne znam da li će taj što dođe znati da prisluži svijeću i da se prekrsti sa tri stisnuta prsta, ali će sigurno biti bolji, pošteniji i zahvalniji od ovih koji to umiju. Ovih što se reda radi, kao čivuti, klanjaju pred jednim zidom, tobože spomen pločom, i ovih koji bi i došli na Svetu padinu, ipak je to najveće vojničko groblje u Republici Srpskoj, ali im daleko iz Sokoca, Rogatice, Pala, da ne pominjem Bijeljinu, Trebinje i Beograd ili Toronto, zima, to su ionako Sarajlije, a i još nisu pojeli ostatke božićne trpeze. Barem još ovih godina dok se se zbog prospertiteta i boljeg života ne odreknu Božića kao što se polako ali sigurno muškarci već odriču svoje muževnosti i žene svoje ženstvenosti a svi zajedno odričemo se vas, najboljih iz najbolje generacije.

Dječaci moji, oprostite, ovom konzervativnom i nazadnom starcu s kraja dvadesetog vijeka, koji voli rokenrol, što vas tako zovem i što ne odustajem da molim u vaše ime, znam vi to nikad ne bi, nijedan od vas, ali kako sam matoriji sve mi se lakše saviti i sve mi je lakše zaplakati. A fukara to voli. Da ponizi uspravne. Da skrajne. I izbriše. Tako ona postaje važnija. Vrhovni sudija. Bog. Zato, evo, svečano vam obećavam, slobode mi, neću više. Neću više da ih molim za vas. Ko im jebe mater! Vi znate svoje. Vi znate sa čime ćete izaći pred Miloša. I ja znam svoje. Dok me zdravlje služi i do kad imadnem koga da me doveze Devetog januara ću dolaziti na Svetu padinu, da prislužim svijeću, prekrstrim se sa tri stisnuta prsta, da strpljivo čekam tog gospodara ovog dijela planete kako bi me oslobodio tuđeg stida i moliću se za vas, braćo moja.

„Upokoj Hriste sa svetima duše slugu svojih, gdje nema bolesti, tuge, ni uzdaha, nego gdje je život vječni.“

Srećan nam Dan Republike Srpske!

Amin.