Digitalno nasilje ostavlja stvarne emocionalne posljedice i zahtijeva ozbiljan odgovor porodice, škole i društva, upozorila je psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić.

Prema njenim riječima, digitalni prostor počiniocu često daje osjećaj anonimnosti i moći, dok žrtva može imati utisak da od nasilja ne može pobjeći, jer ono može biti prisutno 24 časa dnevno.

Iako se dešava iza ekrana, digitalno nasilje kod djece i mladih može dovesti do anksioznosti, povlačenja, problema sa spavanjem, pada koncentracije i školskog uspjeha, gubitka samopouzdanja i osjećaja sigurnosti, izjavila je Zorićeva Srni.

Ona, koja više od 15 godina radi kao školski psiholog u srednjoj školi, ali i kao psihoterapeut, istakla je da se sve češće susreće sa mladima i odraslima koji se suočavaju sa posljedicama nasilja u digitalnom prostoru.

Kada je riječ o adolescentima, među najčešćim oblicima vršnjačkog digitalnog nasilja su vrijeđanje u grupama, ismijavanje, širenje glasina, kreiranje lažnih profila, dijeljenje fotografija bez dozvole i isključivanje iz onlajn zajednica.

- U radu sa odraslima posebno se susrećem sa slučajevima uznemiravanja putem društvenih mreža, prijetnji, kontrole i seksualnog digitalnog nasilja - rekla je Zorićeva, prenosi Srna.

Ona je naglasila da digitalno nasilje može pogoditi bilo koga, bez obzira na pol i uzrast, ali da istraživanja pokazuju kako su djevojčice i žene češće izložene određenim oblicima nasilja, posebno seksualnom uznemiravanju, ucjenama, dijeljenju intimnih sadržaja bez pristanka i rodno zasnovanom nasilju na internetu.

Zorićeva je navela da se u BiH posljednjih godina sve više govori o ovom problemu, imajući u vidu da djeca i mladi značajan dio života provode onlajn.

- Mnogi od njih imaju iskustvo nasilja na internetu, bilo kao žrtve ili svjedoci. Posebno zabrinjava činjenica da mladi često ne prepoznaju odmah digitalno nasilje, već ga doživljavaju kao šalu ili dio odrastanja - rekla je Zorićeva.

Prema njenim riječima, kod žrtava seksualnog digitalnog nasilja posebno su izraženi osjećaj srama, krivice i gubitka kontrole nad sopstvenim životom.

- Odgovornost nikada nije na osobi čiji je sadržaj zloupotrijebljen, već na onome ko ga koristi za povređivanje i ucjenu. U terapijskom radu često vidim da ljudi pokušavaju da umanje svoju patnju riječima da je to samo internet. Međutim, za osobu koja je meta nasilja, to nije samo internet, već narušavanje osjećaja sigurnosti, povjerenja i ličnog dostojanstva - rekla je Zorićeva.

Ona je ukazala da se digitalno nasilje može prepoznati kroz prijetnje, vrijeđanje, ucjene, lažno predstavljanje, širenje neistina, objavljivanje fotografija i snimaka bez saglasnosti, praćenje i seksualno uznemiravanje.

- Roditelji treba da obrate pažnju na promjene u ponašanju djece, povlačenje, strah od korišćenja telefona, nagle promjene raspoloženja, probleme sa spavanjem ili izbjegavanje škole - rekla je Zorićeva.

Ona je naglasila da prevencija počinje razgovorom, te da roditelj treba da bude sigurna osoba kojoj će se dijete prvo obratiti, a ne neko od koga će strahovati zbog kazne ili osude.

- Djecu ne možemo zaštititi samo zabranama i ograničavanjem tehnologije. Moramo ih učiti kako da je koriste, kako da prepoznaju nasilje i kako da potraže pomoć kada se ono dogodi - rekla je Zorićeva.