Aleksandra Stijelja, kojoj su u hrvatskom raketiranju izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti poginuli otac i djed, rekla je da iskreno vjeruje u pravni proces koji je za ovaj zločin počeo pred sudom u Beogradu i da se nada da će odgovarati svi koji su odgovorni za smrt tolikog broja ljudi.

Aleksandra, koja je i sama bila u koloni koju su raketirali hrvatski vojni avioni u avgustu 1995. godine tokom zločinačke akcije "Oluja", izjavila je da je neophodno da se utvrdi istina da bi pravda bila zadovoljena.

- Samim tim se odaje poštovanje svim žrtvama. Ne želim da se takva tragedija više ponavlja - rekla je ona novinarima, nakon početka glavnog pretresa protiv četiri hrvatska vojna pilota za raketiranje izbjegličke kolone.

Aleksandra je dodala da je imala tri i po godine kada se nalazila u koloni koja je raketirana i da je njeno sjećanje više u slikama.

- Sećam se da je otac ušao u kuću i rekao da moramo brzo da krenemo, obuvao mi je patikice i krenuli smo. Sećam se da smo bili u kamionu ispod cerade - priča Aleksandra, koja je tada sjedila u krilu svoje majke, koja je bila trudna i gledala kroz otvor na ceradi u nebo.

Ona se sjeća da je bila strašna vrućina i da su preko puta nje sjedili njena baba Sava i brat Savo i da je bilo u kamionu još dosta žena i djece.

- Gledala sam kroz prozor u jednom trenutku videla avion i rekla sam mami. Mama me je zagrlila i ja sam u tom trenutku opet videla taj avion. On je leteo i vratio se i nakon toga osetila neki vruć udar i čula vrisak žena. Kamion je stao - navela je Aleksandra.

Ona se sjeća da su je iznijeli iz kamiona, da je vidjela da je jedna ruka njene majke bila krvava, kasnije je čula da je to od gelera, a njoj samoj je šaka bila u ranama od gelera, bratu je uho krvarilo.

Aleksandra je ispričala da je vidjela da gori auto u kojem su bili njen otac i djed, i da su bili krvavi.

- Sećam se da je buknula vatra i sve je bilo u plamenu - navela je ona, dodajući da je dozivala oca, misleći od jednog čovjeka da je on.

Kasnije su joj u bolnici previli ruku, a tu je vidjela i svog brata i majku, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće.

- Nakon toga se ne sećam ničega, znam samo da smo brat i ja bili kod mog ujaka i da je njima javljeno da se rodila devojčica, da su joj kupili zlatne minđušice i da je naša mama preminula. U tom trenutku nisam shvatala šta to znači, znam samo da nisam dugo pričala i nisam mogla da jedem. Evo 30 godina kasnije napokon tužba je prihvaćena i počelo je suđenje - dodala je ona.

Ona je zahvalila i advokatu Dušanu Bratiću, zastupniku porodica žrtava, koji se bori za istinu i pravdu.

U Beogradu je počelo suđenje četvorici hrvatskih vojnih pilota, optuženih da su raketirali srpske izbjegličke kolone tokom zločinačke akcije "Oluja" na Petrovačkoj cestu i u Svodni u avgustu 1995. godine.

Dušan Bratić, zastupnik žrtava s Petrovačke ceste, ranije je rekao, kako je prenio "Veritas", da je do sada utvrđeno da je ubijeno 13 civila, među njima četvoro djece i trudnica, a ranjeno je 25 osoba, te da to nije konačan epilog.

Optuženi su oficiri Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimir Mikac /67/ iz Ptuja, Zdenko Radulj /69/ iz Osijeka, Željko Jelenić /69/ iz Pule i Danijel Borović /64/ iz Varaždina.

Zločin na Petrovačkoj cesti počinjen je 7. avgusta 1995. godine kada je tokom zločinačke akcije "Oluja" u bombardovanju izbjegličke kolone iz aviona ubijeno više civila, među kojima i djece uzrasta od šest do 13 godina.

Dan kasnije, 8. avgusta 1995. godine, izvršeno je avionsko raketiranje kolone izbjeglica u Svodni kod Novog Grada, u kojem je ubijeno troje civila.

Ovo je prva optužnica podignuta za ratne zločine u "Oluji". Ta akcija je dogovorena na sastanku hrvatskog vojnog i državnog rukovodstva 31. jula 1995. godine, a u njoj je izvršeno etničko čišćenje i protjerano oko 250.000 Srba iz Hrvatske.

Nastavak suđenja je zakazan za 8. maj.