Stogodišnjak Milan Milivojević, iz sela Dolovi u Berkovićima, najstariji je stanovnik ove opštine, a možda i Trebinja, gdje već 16 godina živi sa sinom Savom i njegovom porodicom, ali ga, kako reče na proslavi 100. rođendana, paze sva djeca jednako.

-Koliko me svi lijepo paze - vidite i sami, pa su mi pripremili i dvije rođendanske torte, što nisam doživio u svome vijeku, a proživio sam baš cio vijek- kaže Milan, koji je, za stolom oko koga su se okupile četiri generacije, s unucima i praunucima duvao i rođendanske svjećice - prvi put u životu.

Njegovi potomci su mu, kako kaže, sve u životu i ne zna kojeg bi izdvojio kao najmilijeg, a od tri sina i tri kćeri, od kojih je jedna umrla, danas ima 12 unučadi i 18 praunučadi, među kojima ima i odraslih djevojaka pa bi se lako moglo desiti da doživi da dobije i čukununuče.

Šaleći se da je uspio umaći Prvom svjetskom ratu, rodivši se godinu nakon njegovog završetka, djed Milan kaže da ga ipak dva rata nisu mimoišla, Drugi svjetski i Odbrambeno-otadžbinski rat, a najteže mu je bilo kada su ga zarobili Italijani u Drugom svjetskom ratu i kada je s italijanske granice do kuće pješačio punih 19 dana.

Odmah po okončanju Drugog svjetskog rata zaprosio je Spaseniju, s kojom je ašikovao i prije rata.

-Najljepše trenutke sam i doživio tada, kada su mi se počela rađati djeca i kad sam imao najslađi život. Kako su se oni rađali, ja sam se osjećao jači, zadovoljniji i moćniji, tri sina i tri moje uzdanice - moje kćeri, moje mezimice- govori ponosni starina.

Prisjeća se tih dana kada seljacima nije bilo lako pa su i njegova djeca odlazila u svijet trbuhom za kruhom, ali su sve što imaju stekli poštenim radom.

Bio je, kaže, punih 66 godina u braku sa sada pokojnom suprugom Spasenijom, živeći težačkim životom i uvijek u velikoj zajednici, ali poštujući jedno drugo i ostale ukućane. To djed Milan smatra i receptom za dugovječnost jer, kako dodaje, nije zaludna narodna poslovica "Strpljen - spasen".

-To je dio recepta za dugovječnost, mada ja već 40 godina uzimam med, limun i bijeli luk, što me drži zdravim i otpornim, a ima tu i genetike, jer su svi moji muški preci dugo živjeli- kaže Milan za "Nezavisne".

Iako je svašta prošao - od vojevanja, preko težačkog posla, do hodanja "po nadnicama" od trebinjskog do dubrovačkog i dalmatinskog kraja, djed Milan i danas se dobro drži, dolazeći svake subote na trebinjsku gradsku pijacu da se malo prošeta i popije kafu.

On je uvijek nasmijan, razgovorljiv i uredan jer je starina poznat kao rijetko pedantan stari gospodin.

Preci stogodišnjaci

Milivojevići i uopšte Berkovićani imaju i genetske predispozicije za dugovječnost jer su u ovom kraju uobičajeni stogodišnjaci. Među njima je bio i Sava Bjelica iz sela Meče, koji je umro sa 106. godina, a sličnu životnu dob i pored teškog težačkog života imali su i preci djeda Milana. 

-Moj čukundjed Vasilj živio je 110 godina, pradjed Trifko je umro u 105. godini, a djed Vaso je živio 101. Moj je otac umro najmlađi, u 93. godini, iako se smatralo da je puno stariji, ali mu je u krštenicu unesena godina rođenja tek kada je kršten- ispričao nam je Milan.