Prije trideset godina, manje tri mjeseca, usred neprijateljske ofanzive ljekari Ratne bolnice na Koranu operisali su mi žuč. Bio je Savindan, iz narkoze me probudila pjesma Žare Milića kojem su vidali rane u susjednoj sobetini.
Od tada pa zanavijek doktor Šošić je moj omiljeni član ANURS, jedini koji mi je spasio život. Deset godina kasnije, u istoj prostoriji u kojoj sam ležao među ranjenicima, održano je Pjesničko veče Rajka Petrova Noga, koji bi bio moj omiljeni član ANURS da mi doktor Šošić onomad nije spasio život.
Najljepše na kojem sam ikada prisustvovao, a naprisustvovao sam im se. Pokušavao sam da sjedim što bliže mjestu na kome se onomad nalazio moj bolnički krevet.
Bio sam srećan i ponosan na sve nas, na pobjedu života, na pobjedu poezije, na moju ličnu pobjedu. Jutros sam sa kćerkom tako šetao, lijep i sunčan dan na Koranu...
*Stav autora ne odražava stav redakcije portala Katera.
