Proteklih mjesec i nešto više dana svjedočimo veličanstvenim i nikad masovnijim molitvenim skupovima srpskog naroda u Crnoj Gori, koji je, izazvan odlukom vlasti Crne Gore da kroz „Zakon o slobodi vjeroispovijesti“ oduzme imovinu Srpske pravoslavne crkve, odlučno stao u zaštitu srpskih svetinja.
Širom Crne Gore srpski pravoslavni narod šalje jedinstvenu poruku u svijet pod parolom „Ne damo svetinje“. Ta poruka se odnosi na one kojima je palo na pamet da imovinu Srpske pravoslavne crkve konfiskuju i proglase imovinom države Crne Gore.
Kroz razgovor sa ocem Darkom Đogom, vanrednim profesorom na Bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu „Sveti Vasilije Ostroški“ iz Foče bliže smo se upoznali sa situacijom „na terenu“ i reakcijama Srba u Crnoj Gori povodom aktuelnih dešavanja.
Kakva je stvarna situacija „na terenu“ kada se radi o dešavanjima u Crnoj Gori i borbi srpskog naroda širom te države da sačuvaju imovinu Srpske pravoslavne crkve?
Najprije možda da datiram moj odgovor, pišem u 23:35, nakon još jednog fizički iscrpljujućeg, ali dušom uzdižuđeg puta na litiju u Nikšić. Možda bi bilo dobro da kažem da sam na putu ka Nikšiću susreo litiju u Plužinama, čovjek ne bi vjerovao da toliko ljudi uopšte živi u crnogorskim gradovima i varošicama. Narod je sav u litijama. Naravno, postoji onaj mali dio indiferentnih ljudi ili onih koji su toliko ostrašćeni višedecenijskom kampanjom mržnje i srbofobije, ali iznenađujuće je mali broj takvih ljudi. Narod je odlučan, osjeti se jedan Duh kakav u svome životu nisam osjetio.
Koliko možemo vjerovati da će ova borba uroditi plodom i spriječiti crnogorsku vlast da oduzme ono što pripada Crkvi?
Možemo vjerovati onoliko koliko sebe dajemo, kao i uvijek i u svemu. Ako mene pitate lično – ja ujedno znam da će ovo biti teška borba, jer je vlast samu sebe svojom nerazumnošću dovela u politički ćorskokak u kome njoj nije lako izaći iz situacije bez trajne sramote i štete. Ali mislim da je apsolutno sigurno da ćemo mi svetinje odbraniti i da samo pitanje nije „koliko možemo vjerovati“ nego „kako i koliko možemo doprinijeti?“
Zbog čega nam se ovo sve dešava?
Teško je davati odgovore na takva pitanja ako niste, u najmanju ruku Sveti vladika Nikolaj. A mi to svaki dan radimo: od kafe, preko fejsbuka, mi nastojimo da otkrijemo jedan uzrok zašto nam se nešto dešava. Ne znam. Možda da se osvrnemo malo oko sebe. Možda da i mi budemo bolji od onih koji nas progone. Možda zato što i mi ne bismo znali da postoje Crkva, pokajanje, grijeh, borba, stid, ponos, žrtva, da nije svega ovoga. Naravno, dio odgovora je i kod onih koji nevolje prave. Ali ne želim da ulazim u psihologiju demona. Svakom svoje.
Šta mislite, da li se vlast u Crnoj Gori uplašila naroda na ulicama i trgovima?
Očigledno jeste. Ta kombinacija straha i drčnosti, ponekad kod istih ljudi potpuno shizofrena retorika sile i pomirenja, sve to govori da oni koji su ovo pripremali sada traže neki izlaz sa što manje štete.
Vaš status na „fejsbuku“ da se svetinje „ne mogu ušmrkati“ izazvao je zanimljive reakcije na toj društvenoj mreži i zbog čega režim u Crnoj Gori ne može da pojmi bogosluženje?
Nisam baš vidio te reakcije, osim možda poneke na mom zidu, ali svejedno, režim u Crnoj Gori je okrenuo sve ideološke priče (od jugoslovenskog komunizma do divljeg kapitalizma), sve nacionalističke (od lažnog velikosprstva do profitabilnog dukljanstva), samo da bi jednoj eliti obezbjedio jahte, hotele, narkotike i ostala čulna zadovoljstva. To su ljudi koji se nikada u životu nisu zamislili nad njegovom suštinom već su predano radili na konzumaciji svega što u čovjeka može da stane. Zato je sasvim prirodno da je njima Ostrog – bauk. Špansko selo. Oni u njemu samo vide novac i, eventualno, prijetnju od ljudi iz svih srpskih i pomorskih zemalja. Dakle, ljudi koji su donosili zakon o svetinjama i svetinje postoje na razlilitim nivoima života, na različitim ravnima. Bogosluženje kaže čovjeku: kakav god da si, potraži smisao. A životna filosofija kvazielite u Montenegru jeste: sve uradi u životu samo da zaboraviš da život imao smisao.
Kakav je osjećaj bio kada ste govorili pred desetinama hiljada ljudi u Nikšiću?
Veličanstven je osjećaj ljubavi tolikih ljudi prema svojoj Crkvi. Večeras sam išao, ne da govorim, već da slušam i molim se. Ovo je nešto najljepše, najveličanstvenije što nam se desilo u posljednjih nekoliko decenija.
Podrške SPC stižu iz cijelog svijeta, a jedna od najnovijih vijesti jeste da je episkop istočnoamerički Irinej pisao američkom predsjedniku Donaldu Trampu da zaustavi progon srpskog naroda i srpske Crkve? Možemo li očekivati da će taj progon stati?
Ako mislite da li će stići politička podrška iz inostranstva – neće. Ovo je situacija u kojoj se iz aviona vidi da su, ne samo prava Crkve, već same osnove savremenih društava dovedene u pitanje. I niko ne reaguje. Zato je dobro da je vladika Irinej Dobrijević posvjedočio i pred američkim političkim institucijama, ali ne treba mnogo očekivati. Ukoliko pomoći bude – hvala im. Ali izdržaćemo. „Nada nema prava ni u koga, no u Boga i u svoje ruke.“
Autor: Miljan Rašević
