Sarajevske urbane legende-bitka za Hrasno Brdo i Pofalićka bitka

Voditeljica dnevnika, Denisa Džaka, obavještava javnost da „Obilježena je 25-a godišnjica bitke za Hrasno brdo, kada su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine i Specijalnog odreda policije „Bosna“, izveli akciju kojom su osujećene namjere agresora da na ovom pravcu izvrši presijecanje grada.“ /Dnevnik TVSA, 8. juni 2017 (www.tvsa.ba)

Mene kao dio javnosti zaintrigira izjava da je to bitka „kojom su osujećene namjere agresora da na ovom pravcu izvrši presjecanje grada“ i očekivao sam osnovne informacije o aktivnostima „agresora“ koji na ovom pravcu napadnim borbenim dejstvima čini sve da presiječe grad na dvoje. Kao pitomac ŠRO Bileća davne 1988. godine naučio sam osobenosti napada na naseljeno mjesto. Borbeni poredak sastoji se od jurišnih grupa sa opremljenom najraznovrsnijim sredstvima za blisku borbu, kojima artiljerija pravi prolaz, tenkovi raščišćavaju teren a vojnici streljačkim oružjem i drugim borbenim sredstvima štite sebe i druga oružja i oruđa.

Pažljivo gledam i slušam prilog u kome sada govori Igor Gavrić, predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajeva koji kaže: „Ovaj događaj … vezan je za dan odbrane opštine Novo Sarajevo sa ove strane, znači sa južne strane opštine…“ On kaže odbrana, a ja se opet sjetim Bileće gdje sam naučio, bio sam odličan pitomac, nagrađen najboljom prekomandom u Beograd, na VMA, u Centar za mentalno zdravlje i zdravstveno prosvjećivanje, da je odbrana (eng.defence) vid borbe, kojim se-kombinacijom vatre, aktivnih dejstava, vještim korišćenjem zemljišta i cjelishodnim manevrom-lomi, odbija, zadržava ili usporava napad neprijatelja. U navedenom događaju, cilj je zadržavanje, usporavanje ili potpuno slamanje „agresorskog“ napada.

Zbog toga očekujem da će neko o neposrednih učesnika ovog ratnog događaja nešto reći o napadu “agresora”, kad ono baš suprotno, Enver Dervišević, iz Udruženja odred Hrasno brdo, saopštava: „„Mi smi zadovoljni tim danom jer smo uspjeli da probijemo tada neprobijene neprijateljske položaje …“. U tom trenutku povezah sve informacije iz priloga shvatih da bitka za Hrasno brdo, nije odbrana opštine Novo Sarajevo, i grada Sarajeva od presijecanja na dva dijela, kako tvrdi Igor Gavrić i voditeljica dnevnika, nego napad pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i Specijalnog odreda policije „Bosna“ na položaje Vojske Republike Srpske. I shvatim da ih i ne može biti jer ta akcija se nije ni desila, jer tog dana nije se desio napad Vojske Republike Srpske pravcem Vraca-Hrasno brdo-Kasarna Maršala Tita-Pofalići, s ciljem presijecanja grada na dva dijela.

Nelogičan i lažan je stav voditeljice dnevnika da je ovaj napad „akcija kojom su osujećene namjere agresora da na ovom pravcu izvrši presijecanje grada“. Kako ćeš napadom na položaje „agresora“ na Hrasnom Brdu, presijeći namjeru „agresora“ da vojnom akcijom na (ovom) pravcu Vraca-Hrasno brdo-Kasarna Maršal Tito-Pofalići, presiječe grad na dvoje. Nelogično je i nemoguće presijeći, pobijediti, poraziti namjeru „agresora“ da presiječe grad na dvoje. 

Još nijedna vojna sila nije uspjela u povijesti ratovanja vojno poraziti neku namjeru, primjer: da se na nekom pravcu izvrši presjecanje grada, od strane druge vojne sile. Naravno, da ima mnogo primjera gdje je vojska jedne strane vojno porazila konkretnu napadnu akcije neke vojne sile, koja je željela presijeći grad.

Zanimalo me je šta sadrže o bitci za Hrasno u drugi izvori i naiđem na prilog na portalu nap.ba: „Samir Čajić se sjeća herojske bitke za Hrasno Brdo: Najkrvaviji dan Sarajeva.“ (hhttp://nap.ba/new/vijest.php?id=36186).

Samir Čajić, pripadnik odreda Bosna, zamjenik komandira Specijalne jedinice Vinka Šamarlića, objašnjava u prilogu da “Bilo je rano jutro, oko pet sati, kada smo dobili uzbunu za pokret u akciju” i da se tog jutra 8.juna 1992. godine ”Naša jedinica na jednom pravcu kreće sa podvlačenjem prema njihovim rovovima.”, koji se nalaze na Hrasno brdu. I ove riječi Samira Čajića potvrđuju da je ovo napad na “agresorske” položaje na Hrasno brdu, a ne odbrana od vojne akcije presijecanja grada na dvoje od strane agresora.

“Najkrvaviji dan Sarajeva”, dio naslova ovog priloga sugeriše, a naglašava i Samir, da je “Osmi juni je najkrvaviji dan u cijelom ratu. Imali smo 228 poginulih boraca i stotine ranjenih, sjeća se Samir Čajić.”

I ove tri izjave Samira nedvosmisleno potvrđuju da je akcija na Hrasnom brdu bio napad na položaje Vojske Republike Srpske, “Probili smo liniju i zadržali je uz teške gubitke…Idemo kao bez duše i probijamo liniju, rasturamo im odbranu, ali oni se i dalje brane žestoko…. Sve to je neizdržljivo i onda krećemo žestoko i probijamo liniju vrlo brzo. Iznenadili smo ih , pobacali su sve i pobjegli.”

Nema podataka o gubitcima “agresora” u ovoj akciji, ni koliko su dana držali probijenu liniju!

Još jedna urbana sarajevska legenda, legenda o Pofalićkoj bitci, formirana je po sličnim  principima, kao i ova legenda o bici na Hrasno brdu.

Kao opravdanje za napad na Pofaliće poslužila je izmišljena priča da će JNA zajedno sa VRS vojnom akcijom, napadnim dejstvima priprema da presjece grada na dva dijela pravcem Pofalići-Kasarna Marša Tito-Hrasno brdo-Vraca (Grbavica).

Sadržaj priloga “Pofalićka bitka 24 godine poslije: Grom spriječio presijecanje Sarajeva na dva dijela.”(www.nap.ba/new/vijest.php?id=24810) sadrži elemente na kojima je formirana ova sarajevska urbana legenda. Novinari Patrie iznose stav, ne navodeći izvor da je neko znao da  “Plan srpskog agresora je bio presijecanje Sarajeva preko Novog Sarajeva, spajanje linije Žuč – Pofalići sa tadašnjom kasarnom Maršal Tito i s Grbavicom, koja je vazdušnom linijom 500 metara udaljena od kasarne.”

Autor teksta sa posebnim zadovoljstvom, s osmijehom, iznosi sljedeću informaciju: “U toku same bitke general Ratko Mladić, tek imenovani komandant tek osnovane Vojske RS, tražio je od generala Miloša Baroša, komandanta kasarne Maršal Tito, da iz nje pokrene tenkovsku jedinicu bivše JNA. U neko doba, ljut što Baroš oklijeva, rekao mu je: “Generale, ubij se ili obuci suknju”. General Baroš nije imao hrabrosti izvesti jedinicu iz kasarne.”

Međutim, dok je stvarao sarajevsku urbanu legendu Pofalićka bitka, koja je kao i sve druge bitke, “bila je to presudna za Sarajevo”, autoru je pobjegla logika, pa izjavljuje, iako je već napisao sa podsmijehom, da “General Baroš nije imao hrabrosti izvesti jedinicu (JNA) iz kasarne “(Kasarna Maršala Tita), da su “Pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih formacija pokušali su tog 16. maja 1992. godine presijeći glavni grad države Bosne i Hercegovine…” Zanimljivo, nova logička igra, sa kojom se neuspješno igraju autori priloga. Kako će JNA pokušati presijecati grad na dvoje kad general Baroš nije imao hrabrosti da izvede jedinice JNA iz kasarne. Možda su postojale neke druge jedinice u akciji kojom su pokušale presjeći grad na dvoje, ali ih niko nije video. Neka nevidljiva jedinica JNA!

I na kraju neuspjele priče, o sarajevskoj urbanoj legendi koja se zove Pofalićka bitka, autori poentiraju sa suludom argumentacijom da su “U ranu zoru 16. maja 1992. godine, sat ranije nego što je agresor očekivao, branitelji Sarajeva spriječili su tu namjeru. …(ostaje nejasno kad su sa namjere prešli na pokušaj) Pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih formacija pokušali su tog 16. maja 1992.godine presijeći glavni grad države Bosne i Hercegovine…Iako slabije naoružani onemogućili su presjecanje Sarajeva.”

Ovo zaslužuje poseban komentar, jer još niko normalan na svijetu nije nešto ovako izjavio, ovo je Sarajevski Dosije X. Prvo, branitelji Sarajeva tvrde da su znali kad će u koliko časova i kog dana krenuti akcija presijecanje Sarajeva na dva dijela od strane JNA i Vojske Republike Srpske. Drugo, oni su akcijom “Grom” nečim što je i danas tajna, vjerovatno nekim Teslinim oružjem, “sat ranije nego što je agresor očekivao, branitelji Sarajeva spriječili su tu namjeru.”

I na kraju da zaključimo: branitelji Sarajeva i sarajevski novinari prenose sa koljena na koljeno priču o dvije urbane gradske legende, (bitka za Hrasno i Pofalička bitka) u kojima su pobijedili JNA, koja je pokušala vojnim napadnim dejstvima grad podijeliti na dvoje, ali oba puta su ti pokušaji spriječeni prije nego što su se i dogodili.