Nije tačno da je neko najterao Srbe Sarajeva na polja, brežuljke, brda i planine Grada Sarajeva da odatle ubijaju svoj grad, jer su oni 1992. godine na poljima, brežiljcima, brdima i planina prebivali, boravili i samo su izašli u svoja dvorišta da brane svoj zavičaj.

Kada se izvrši uvid u popis stanovnštva iz 1991. godine i knjige katastra privatne imovine, i ti podaci se uporede sa linijama dva odbrambeno-opsadna prstena na Sarajevskom ratištu može se vidjeti da su one išle teritorijama koje su u većini bile u vlasništvu Srba Sarajeva i da su na tim teritorijama živjeli većinom Srbi Sarajeva!

Mavludin Čajić pita na fejsbuku moju prijateljicu Jelenu Beočanin :“Pa ko 90ih natjera Srbe iz SA na okolna brda iznad SA? Šta su drugo radili s tih vrda nego ubijali svoj grad. Gospođo nemojte pametovat puno iz BG, dosta nam je glupih indoktrina od tamo, pa i ta o Srbiji s kojom je počeo rat.“

Više stotina puta sam javno govorio i pisao o građanskom ratu na Sarajevskom ratištu, a posebno objašnjavao, argumentovano osvjetljavao svoje tvdnje navodeće brežuljke, brda, planine koje je zaposjela Armije Republike Bosne i Herecegovine, pripadanici Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine  i tako razbijao lažnu tvrdnju da su samo Srbi Sarajeva, pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa izašli na brda, brežuljke i planine Grada Sarajeva.

Poštovani Mevludine Čajiću, na početku rata 1992. oko 45.000 građana Sarajeva svih nacionanosti, najviše Srba su napusitli Grad Sarajevo, avionima, autobusima i automoblima i nisu se zaustavili na brežuljcima, brdima i planama Grada Sarajeva (oprosti što sam ovako precizan, to je zbog toga što sam bio odlikaš na časovima u osnovnoj školi Poznavanje prirode i društva, lekcije Moj zavičaj. A poslije sam godinama i hodao i šetao ( i ratovao) po ovim brežuljcima, brdima i planinama Sarajeva pa Vama a i drugima prenosim svoja saznanja i doživljaje).

Poštovani Mevldudine, na teritoriji Grada Sarajeva i prije rata na poljima, brežuljcima, brdima i planinama su živjeli pomiješani i Srbi i Bošnjaci i ostali narodi i narodnosti. Vi i Vaši godinama plasirate lažnu tvrdnju da su Srbi izašli iz grada, sa polja i otišli na brežuljke, brda i planine Sarajeva. Vi pitate i tvrdite: „Šta su drugo radili s tih vrda nego ubijali svoj grad.“

Srbi Sarajeva sa oružjem su samo izašli na granice svog sarajevskog zavičaja, a nekad je to bilo polje, nekad brežuljak, nekad brdo. Nasuprot njih na poljima, brežuljcima, brdima i planinama Grada Sarajeva su bili naoružani Bošnjaci na vojnim linijama, u dva opsadno-odbrambena prstena.

Na užem opsadno-odbrambenom prstenu Armija Republike Bosne i Hercegovine držala je sljedeće brežuljke i brda: polazimo od Vraca, Debelo brdo, Berkuša, Čolina kapa, Jarčedoli, Faletići, Sedrenik, Grdonj, Kromolj, Koblja glava, Hum, Humsko brdo, Žuč, Švabino brdo, Briješće Brdo a Vojska Republike Srpske, Hrasno Brdo, Vraca, Grbavica, Kneginja, Vidikovac, Brus, Biosko, Mrkovići, Radava, Poljine.

Na širem opsadno-odbrambenom prstenu Armija Republike Bosne i Hercegovine držala je sljedeće bežuljke, brda i planine: polazimo od Zvijezde iznad Olova, Zvijezda, Čemerska planina, Volujak, Čubren, Ormanj, Koščan, Tinovo brdo, Stupnik, Igman, Bjelašnica, Treskavica, Jahorina, Devetak, Javor iznad Žepe.

Na širem opsadno odbrambenom prstenu Vojska Republike Srpske držala je dijelove: Zvijezde, Čemerske planine, Volijeka, Igmana ( Debelo brdo, Aišnik, Straišta), dijelove Jahorine, Devetka i Javora.

Rezultati nepristrasnog i objektivnog naučno istraživanja su pokazala da su naoružani Bošnjaci posjeli više brežuljaka, brda i planina Grada Sarajeva, Sarajevskog ratišta, odnosno da su držali vše viših kota na poljima, brežuljcima, brdima i planinama, a to se može vidjeti i na ovdje postavljene moje dvije mape.

Nepristrasno i objektivno naučno istraživanje bi takođe pokazalo, preliminiarni rezultati na to ukazuju, da se u sastavu Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine nalazilo u procentima više boraca koji nisu živjelu u Gradu Sarajevu 1992. godine, odnosno da se u Sarajevskom romanijskom korpusu Vojske Republike Srpske nalazilo u procentima manje boraca koji nisu živjeli u Gradu Sarajevu 1992.godine.

Autor: Dušan Šehovac